U Kragujevcu od 1934 godine postoji jezero, tzv. "Vodojaža", odakle se grad do pre tridesetak godina snabdevao vodom za piće, pre "otvaranja" "Zastave", kada je imao 60 000 ljudi (sada 200 000 +)i pre izgradnje brane "Gruža".
Ovo je radnička, relativno siromašna sredina gde 95 % ribolovaca ide na šarana, belu ribu, babušku - za meso. Na jezeru "Gruža" je od aprila do oktobra k'o u gradskom autobusu, na svaki metar ribolovac, a ovo jezero je malo "zabačeno" - nema ni sela blizu, samo po neki stari kragujevački klenaroš mada su i oni postali retki.
Vodojaža je daleko od grada 6 -7 km, u brdima na većoj nadmorskoj visini ( oko 400 - 500 m.) i nastaje od Grošničke reke gde ima lepo, ali zaboravljeno i mirno izletište, pristupačno za dolazak kolima, ima lepa livada za roštiljanje i mali fudbal pored bistrog toka rečice koja može da se gazi. Leti je prelepo i nije napadnuto. Jezero je dužine možda kilometar i nešto, a širine od 200 - 500 metara sa dubinama do 40 metara i voda je veoma hladna. Okruženo je šumom, obale su negde vrlo pristupačne, negde ne, ali ima više nego dovoljno lepih mesta za ribolov. U jezeru rastu lokvanji koji nigde ne dopiru do obale, već do dvadesetak metara od obale. Leti, pod senkama drveća, u bezbrojnim uvalama ispod same površine vode, mogu se videti, bukvalno, "krda" vrlo krupnih klenova, a na granici lokvanja jata krupnih crvenperki. Sa brane se povremeno vide usamljenici, ogromni klenovi i šarani preko metar kako lenjo patroliraju s jednog na drugi kraj jezera. Srećom, ovim jezerom gazduje "Vodovod" pa je dobro čuvano (naoružani čuvari često obilaze sa žandarima), nema zagađivača u okolini, nema strujaroša, dinamitaša i mrežerenja, osim kada sami čuvari, ponekad, za potrebe "gostiju" ne nalove uz branu u kaveze malo šarana. Čuvari i milicija ne diraju nas malobrojne sa štapovima, samo kada imaju inspekciju (retko) "odozgo" onda nam kažu - sklonite se dolazi nam inspekcija, a inače nema roblema.
Čuo sam da su jednom pustili pastrmku, ali koju ne znam - do sada ni jedna nije uhvaćena, pa neznam da li je to istina. Jezero je za ovih 75 godina "sazrelo" i stabilizovalo se, voda je izuzetno kvalitetna pa bi možda pastrmka i opstala - ja to ne znam - znate "eko sistem" i sve ostalo. Za mušičarenje - raj. Tu nameravam da počnem svoju mušičarsku karijeru, tamo na proleće. Kako god bilo, znaćemo za pet - šest meseci.
Ovo je radnička, relativno siromašna sredina gde 95 % ribolovaca ide na šarana, belu ribu, babušku - za meso. Na jezeru "Gruža" je od aprila do oktobra k'o u gradskom autobusu, na svaki metar ribolovac, a ovo jezero je malo "zabačeno" - nema ni sela blizu, samo po neki stari kragujevački klenaroš mada su i oni postali retki.
Vodojaža je daleko od grada 6 -7 km, u brdima na većoj nadmorskoj visini ( oko 400 - 500 m.) i nastaje od Grošničke reke gde ima lepo, ali zaboravljeno i mirno izletište, pristupačno za dolazak kolima, ima lepa livada za roštiljanje i mali fudbal pored bistrog toka rečice koja može da se gazi. Leti je prelepo i nije napadnuto. Jezero je dužine možda kilometar i nešto, a širine od 200 - 500 metara sa dubinama do 40 metara i voda je veoma hladna. Okruženo je šumom, obale su negde vrlo pristupačne, negde ne, ali ima više nego dovoljno lepih mesta za ribolov. U jezeru rastu lokvanji koji nigde ne dopiru do obale, već do dvadesetak metara od obale. Leti, pod senkama drveća, u bezbrojnim uvalama ispod same površine vode, mogu se videti, bukvalno, "krda" vrlo krupnih klenova, a na granici lokvanja jata krupnih crvenperki. Sa brane se povremeno vide usamljenici, ogromni klenovi i šarani preko metar kako lenjo patroliraju s jednog na drugi kraj jezera. Srećom, ovim jezerom gazduje "Vodovod" pa je dobro čuvano (naoružani čuvari često obilaze sa žandarima), nema zagađivača u okolini, nema strujaroša, dinamitaša i mrežerenja, osim kada sami čuvari, ponekad, za potrebe "gostiju" ne nalove uz branu u kaveze malo šarana. Čuvari i milicija ne diraju nas malobrojne sa štapovima, samo kada imaju inspekciju (retko) "odozgo" onda nam kažu - sklonite se dolazi nam inspekcija, a inače nema roblema.
Čuo sam da su jednom pustili pastrmku, ali koju ne znam - do sada ni jedna nije uhvaćena, pa neznam da li je to istina. Jezero je za ovih 75 godina "sazrelo" i stabilizovalo se, voda je izuzetno kvalitetna pa bi možda pastrmka i opstala - ja to ne znam - znate "eko sistem" i sve ostalo. Za mušičarenje - raj. Tu nameravam da počnem svoju mušičarsku karijeru, tamo na proleće. Kako god bilo, znaćemo za pet - šest meseci.