U ove sparne letnje dane, dok priželjkujemo hladni talas sa padavinama koliko zbog preživljavanja u vrelim gradovima toliko zbog popravljanja gotovo alarmantnih vodostaja, najčešća tema koja mušičarima dolazi u misli jeste lov mušičarskih riba imitacijama kopnenih insekata. Zadržaćemo se ovoga puta na pastrmkama, klenovima i lipljanima jer su ipak te riblje vrste plen na koji najčešće pomislimo kada je u pitanju klasično mušičarenje.
Pri normalnim vremenskim uslovima klimatski pojas Balkana obično podrazumeva žarko leto koje napravi presek u ribljoj aktivnosti od Petrovdana do Preobraženja (sredina jula do sredine avgusta). Prateći rojenja, polaganje jajašaca ili druge vidove aktivnosti insekata (drift – pojedinačno ili masovno premeštanje insekata nizvodno u zavisnosti od doba dana, vodostaja, priprema za rojenje, širenje izazvano brojnošću populacije ….) i riba prilagodjava svoju aktivnost. To su mnogo puta ponovljeno, rana jutra i period od par desetina minuta pre totalnog mraka. Noć je u ovom periodu vreme najaktivnijeg lova većine riba koje bi poželeli na štapu ali je i vreme lova sportskih ribolovaca jasno ograničeno na period pre i posle noći. Od ove letnje šeme povremeno ume odstupiti lipljen i dijapazon mušica za njegov lov tada daleko izlazi iz okvira kopnenih o kojima sada želimo govoriti ali kako se i on leti veoma dobro lovi na majušne imitacije kopnenih insekata tako ima svoje mesto pominjanja u ovoj priči.
Od nivoa mora do najviših planinskih predela mravi su prisutni u svim vrstama staništa i zastupljeni su velikim brojem vrsta (oko 12000). Bilo da u vodu dospeju padanjem sa grana priobalne vegetacije ili za vreme svog svadbenog leta, ne postoji gotovo nijedna riblja vrsta salmonidnog i prelaznog regiona koja se u takvim prilikama neće bogato hraniti. Pažnju zaslužuje razmišljanje da određene vrste insekata i njihove predatore povezuje i nešto više od vizuelnog opažanja. Naime, primetno je da pastrmka sakuplja mrave u bilo koje doba godine čak i kad u njenoj blizini postoje mnogo primamljiviji zalogaji insekata. Jedino logično objašnjenje može biti da poseban afinitet sledi iz specifičnog ukusa koji prouzrokuje mravlji kiseli odbrambeni aparat. Pastrmka se mravima hrani na površini ili neposredno ispod nje. Nakon jakih letnjih pljuskova ili za vreme vetrovitih dana ogroman broj mrava biva oduvan ili spran u vodu. Ti insekti veoma kratko plivaju površinom a nakon toga ih voda kroz brzake i vodopade potopi i nosi ispod površine. Pastrmka ih presreće na mestima koja svojim čulima identifikuje kao zone na kojima podvodne struje koncentrišu hranu. Pogodne imitacije ovakvih mrava su one izrađene od konca (Hardshell Ant), naglašene siluete i sa veoma malo namotaja nogu. Treba ih imati u veličinama od 12 – 20 jer i veličine prirodnih mrava variraju od vrste do vrste. Tehnika lova u ovakvim situacijama je uobičjena za vlažne mušice. Pošto je određivanje momenata kad pastrmka sakuplja mrave u dubini gotovo nemoguće, pravi trenutak za ovakav pokušaj je svako neobjašnjivo odbijanje drugih imitacija u vreme kad se njima normalno lovi. Od kraja jula pa do kraja septembra iz brojnih mravljih kolonija poleću krilate ženke da bi se parile sa mnogo manjim mužjacima. Nijedan vodeni insekt ne može izazvati takvu euforiju riba kao kad velike mravlje ženke, skromni letači, počnu padati po površini. Rojenje mrava se odvijaja gotovo istovremeno na prilično širokom prostoru, sa milionima jedinki u vazduhu pa srazmerno veliki broj završi i na površini reka. Čim jednom dodirnu vodu mravi se sa nje više ne mogu podići pa su lak plen pastrmki. One ih skupljaju polako te se na površini vide samo koncentrični krugovi. Imitacija krilatih mrava osim veličine mora imati odgovarajući oblik, boju a svetlucava imitacija krila pospešuje njihovu lovnost (Brown Flying Ant i Black Foam Ant). Pastrmke se u lovu na mrave lociraju na mirnijim delovima reke pa im se imitacije moraju baciti sa bezbedne daljine i dosta uzvodnije od mesta gde uočavamo aktivnost ribe.
Letnja ishrana pastrmki koje nastanjuju delove reka gde su obale planinske livade veoma često sadrži skakavce, popce, zrikavce. Kao i većina kopnenih insekata interesantni su ribama u svojoj zreloj fazi života. Prirodni skakavci odvajkada su poznati kao posebna poslastica u bilo kom trenutku leta i jeseni pa postoji i veliki broj njihovih imitacija. Međutim, pojačana upotreba insekticida dovela je do nestanka ovih insekata u mnogim sredinama. Engleska je jedan od takvih primera, pa su mušičarske imitacije skakavaca tamo izgubile svaki smisao. Na sreću i riba i ribolovaca, još uvek čiste sredine imaju značajne populacije ovih insekata. Imitiranje zavisi od njihovog izgleda, a među pripadnicima raznih rodova postoje i razlike u boji i veličini. Generalno, skakavci su veoma slični jedni drugima pa jedan tip imitacija za koji utvrdite da na vašoj vodi daje rezultate treba doterivati samo u boji tela ili krila i veličini koja mora biti primerena trenutno aktuelnoj ribljoj hrani. Telo skakavca čine glava sa velikim očima i par pipaka te grudni deo na kome su tri para nogu od kojih je zadnji par višestruko uvećan i služi za skakanje. Abdomen je konusno izdužen a pokriva ga dva para krila od kojih su gornja čvršća i služe osim za letenja i kao zaštita donjem nežnijem paru. Oblik krila dosta podseća na krila tularaša pa mnoge imitacije tularaša mogu biti lovne u situaciji kad se riba hrani skakavcima i obrnuto. Pri imitiranju se mora voditi računa o proporcijama imitiranog insekta i boji abdomena. Imitiranje nogu doprinosi još većoj realističnosti imitacija, ali nije presudno. Od vrelih julskih dana pa do prvih novembarskih snegova skakavci se na planinskim poljanama sreću u velikom broju. Od vrsta koje pri skakanju koriste i krila pa njihov skok može biti i desetak metara do običnih skakača čiji je skok dug jedva pola metra. Najveću pažnju u lovu imitacijama skakavaca moramo usmeriti na vreme kosidbe planinskih livada, kada se ogroman broj ovih insekata skloni u uski, netaknuti pojas vegetacije uz vodu. Skok ili puzanje po travi veoma često završi u reci. Nema gladne pastrmke koja neće reagovati odmah po padu insekata. Kao i sve plivajuće imitacije i skakavac se navodi na mesto gde vidimo da u to vreme riba ne{to lovi ili pretpostavljamo da očekuje svoj plen. Očekivanje konstantnih znakova na vodi nije moguće jer je teško pretpostaviti kad će neki od insekata pasti u vodu. Imitacijama skakavca se pretražuju izgledna mesta ili ga nudimo nekoj od riba koje odaju svoje prisustvo uz našu pretpostavku da se u tom trenutku ona hrani kopnenim insektima. U uslovima niskih letnjih vodostaja i prozirne vode treba servirati imitacije sa bezbedne udaljenosti i što je moguće tanjim predvezom.
Nezaobilazne u pominjanju kopnenih insekata su imitacije osa, bumbara, tvrdokrilih buba…. Prve dve vrste se retko masovno nadju na vodi ali pastrmka a pogotovo klen, ne mogu da odole toj kombinaciji boja tela naših imitacija i popriličnom zvuku koji takve imitacije mogu proizvesti pri padu na vodu. Imitacije od šenila, jelenske dlake, policelona, paunovih isperaka pa i balze idealni su materijali za njihovo imitiranje. Ovom prilikom vam predstavljamo daleko veći broj imitacija od onih u tekstu pomenutih ali su sve one klasika imitiranja kopnenih insekata i nećete pogrešitit oslonivši se na bilo koju od njih. Toplo vam ih preporučujemo u svakom trenutku kada se ukaže prilika za njihovo korišćenje a najčešće u žarkim danima leta.
O priboru tek toliko da je ono što imate najbolje ukoliko sebi ne možete priuštiti štap i strunu za svaku priliku. Za ovu bi odgovarali štapovi dužine 8-9 stopa u klasama 3-4 sa odgovrajućim strunama. Lagani predvezi sa vršnim delovima ne debljim od od 0,18 za krupne imitacije tvrdokrilaca i skakavaca na #12-14 ali ako na mirnom i bistrom prelivu vežete mrava na # 20 trebaće vam najlon debljine oko 0,12 – 0,14. Pokretanje imitacija poželjno je eventualno kod korišćenja skakavaca ali je generalno mirno nizvodno kretanje najbolji izbor tehnike i kod plivajućih i kod vlažnih imitacija kopnenih insekata.
Goran Grubić i Aleksandar Panić, avgust 2007.
www.flyandtrout.com







































