Košulja je vrlo bitan detalj ako hoćete da budete moderni. Evo, ja živim u ulici sa jedno deset novih fancy kafića ispred kojih sede mladići sa svakojakim košuljama. Oni koji imaju najskuplje i najmodernije pecaju najlepše devojke. Potpuno mi je jasno zbog čega plaćaju i po 200 eura za taj deo garderobe, jer sam i ja nekada bio takav.
Međutim, nikad mi nije bilo jasno šta postižu mušičari pomoću skupocene i moderne košulje? Koga "upecaju" na to?
Evo, ja nosim jednu običnu pamučnu košulju sa nekoliko rupa već skoro dvadeset godina. Vidim je na snimku sa pastrmkom iz Temske, od pre dosta godina, ali i na slici sa somom i mrenama od prošle godine. Sva je izgužvana, smrducka i pomalo pocepana, ali jedno zasigurno znam. Kada bi je stavili u neki muzej i napisali da je baš takvu nosio onaj čiča iz Hemingvejeve priče koji je lovio sabljarke, publika bi bez razmišljanja poverovala da je originalna, ribarska...
Modu diktiraju modni kreatori, manekeni i popularne ličnosti. Toga ima i u našem svetu mušičarenja. Nekima je uzor EFFA instruktor, a drugima čiča iz čamca, sve zavisi od toga zbog čega ste u mušičarenju i koga "pecate". Ja sam u ovoj drugoj grupi. Jesam li ostao jedini?
Kupio sam je krajem osamdesetih i nosio prvo po gradu. Kada je izašla iz mode ubacio sam je među ribarske, odrpane stvari. Pere je kiša, a toliko je natopljena mirisima i ukusima da bih mogao od nje da napravim dobru riblju čorbu. Bio bi to dobar mix ukusa puno različitih vrsta riba.
