Evo i novog clana,starog po godinama i musicarskom stazu , a prvi put medju,nadam se, prijateljima u musicarenju, kako se kaze kraljevskom sportu, ili poslu koji se obavlja po svrsenim seoskim radovima, kako vole da kazu prekodrinski krajisnici (camber i ostali narodnjaci). Oj Moravo, kazem ja u najavi, a znam da me veliki put , druzenje i prepiske vode,vise na istok, ka Bugarskoj Moravi, gde su oko Nisa, na Nisavi, toj najlepsoj musicarskoj reci, rasporedjeni Vanja, Max, Djole,... a uzvodno Panic i iskusni Staroplaninci - na Nisavi, Visocici,... Randju na nekom sajtu kritikuju sto lepoticu toliko hvali, a ja mu se pridruzujem. Kao vojnik, niski padobranac, nisam dopustio da i jedan (ili ijedan) trenutak propustim da zmireci sa nisavskih mostova ne osmotrim ‘donji’svet, na’ forsiranju reke’ u oklviru vojnicke obuke ili u pauzi na savladjivanju‘obuke veranja ‘na sicevackoj klisuri, u odmoru kada svi zaplivamo u virovima sa kristalnom vodom , uvek nesto lepo zapazim i ostavim za buduci zivot. Zaradio sam u Nisu da skoro i ne cujem na jedno uvo, ali me je mozda to i usredsredilo da ribolov, oslonac volje koji mi je ostao od oca,prvog rekreativnog seoskog ribolovca , prenesem na nasu Moravu,jer ipak je ovo , ako je i sport , cisto individualan, sunjanje i pretrazivanje terena gde ces prvo zabaciti, osnov je za uspeh na vodi-drugi cinilac koji me u ovome fascinira je mogucnost da stapom sprunu naterujes da te slusa i da joj se divis . Jazic ispod samog prozora kuce gde sam rodjen, jaz na pedeset i recica na 80 metara dalje, moj otac ribolovac, seoski zet koji se nije bas slagao sa ostalim, okorelim no pravicnim svetom, ...., deda predratni drzalac vodenice,lep su razlog za usmerenje ka ribolovu....
Mnogo za jedno javljaje,zar ne!