Prvi put u Paklestici deo 2.

lucky

Founding father
Urednik
Učlanjen(a)
14.11.2005.
Poruke
2.068
Broj reagovanja
2
Lokacija
Niš, Srbija
Stajali smo tako na mostu, zabezeknuti prizorom. Svaki put kada bi pljunuli u vodu, krupni klenovi bi se podizali. Nabrojali smo par komada od preko pola kg. Iako nas je adrenalin razbijao, žeđ je postajala sve jača i znali smo da moramo da prvo nađemo vodu. Želja, koliko god bila jaka, bi sigurno opala, ako nebismo imali vode za ostatak dana. Lagano smo ušli u selo. Bio je potpuno pusto. Apokaliptične slike su se nizale. Stare trošne kuće, gomila umrlica pozidovima kuća i pokoji pas i petao bi prošli pored nas. Tek unutar sela neke babe su sedele na starom hrastovom deblu. Pozdravismo ih i one nam otpozdraviše. Rekoše da vode ima na izvoru pored crkve.
Stara zapuštena crkva je na kraju sela. Bila je kao i selo, propala. Manjak judi, manjak vernika uticalo je da sveštenik davno nije zakoračio u nju. Šiblje je raslo po njenom dvorištu, a pored nje spomen ploča borcima iz II sv. rata. Spomen ploča koja je česma. Nikada slađu vodu nisam popio u životu. Osećao sam da sa svakim gutljajem dobijam sve veću snagu. I dandanas kada odem u to selo, prvo se napijem vode sa česme. Nije to neki ritual, više želja da se podsetim događaja o kome sada pišem. Napunili smo čutirice i bili smo spremini. Krupni klenovi su nas čekali.
Đavo nikad ne miruje i veoma lako upravlja napaljenim mozgom. Umesto da kao svaki normalni ribolovac, krenemo od mosta uzvodno, mi se rešismo na neviđenu glupost. Te godine iz straha od bombi, li bogzna čeka, ljudi koji upravjaju Zavojem, ispuštali su ga ko blesavi. Normalni nivo jezera bio je nekoliko metara ispod. Reka je tekla takmo gde je jezero bilo decenijama. I mi krenusmo obalom jezera.
Obala je bila strma. Godine vodenog uticaja bile su itekakno uočljive. Strama obala, i kamenje koje se odronjivalo pod našim nogama činili su ribolov nemogućim, ali mi smo išli sve daje i dalje. I danas nezam zašto. Zašto se nisamo lepo vratili nazad. Ipak prizor je bio fascinantan. Jezero Zavoj je nastalo 60-tih godina, kada se brdo samo od sebe srušilo i preprečilo reku. Mnoge šume, livade i selo Zavoj su bili potopljeni. Decenijama su ležali mirno pod vodom. Te godine nikada niži vodosta omogućio je da vidimo sve ono sto je dosada bilo skriveno. Ogromno drveće štrčalo je iz vode. Bilo je sivo, kao da je stenje. Dugi prsti upirali su prema nebu, a oko njih ogromni klenovi su prolazili. Kamenje koje se obrušavalo ispod naših nogu, plašilo ih je opako. Prvi u ovoj koloni bio je Gale. U jednom treutku on izazva odron. Dača i ja, dalje nismo mogli. Krenu naše petranje uz obalu, u nadi da ćemo da izađemo na put. Gomila trnja i kopriva nas je ubijala. Snaga je sve više slabila i mi počesmo da se svađamo. Teške reči padale su dok smo se kroz koprive probijali.
Najzad izađosmo na put. Ćutke krenusmo nazad prema selu. Loša atmosfera trajala je sve dok se opet ne domogosmo reke. Čim smo zagazili, svi problemi su bili isprani. Sve reči zaboravljene i mi krenusmo da lovimo.
Ispod jedne grane primetio sam senku. Nisam zabacivao. Stajao sam u reci i pušio. Gledao sam senku i svakog trenutka bio sam sigurniji da je bila velika riba. Prva cigareta, palim drugu i ne skrećem pogled od senke. U daljini čujem Daču koji sa oduševjenjem lovi klenove od po pola kg. U jednom trenutku senka se pomeri. Polako kretala je prema površini. Ogroman klen pokupi nešto. Srce mi je stalo. Brzo sam vukao dimove iz cigarete. Bio je to najveći klen koga sam do tada video u životu. Ogroman, savršen, jeo je nešto sa površine. Znao sam da je aktivan, ali da nije toliki postao jer je glup. I najmanja greška skupo će me koštati. Bacih opušak iza mene i videh bejavicu koja se podiže. Bio sam spreman, a bio je i on. Lagano sam namazao vešticu. Bila je to dobra muva, napravljena na Gamakacu udici. Struna je takođe bila dobra. Sigurnost u pribor mi je bila ogromna. Lagano sam izvačio konac sa čekrka. Počeo sam da zabacujem, lagano, bez žurbe, on je stajao i dalje tu. Zabačaj je bio savršen. Muva je pala na metar do njega. Dovoljno vremena da se podigne i da je pokupi. Sve je teklo kao po loju. Srce je tuko ko beslavo. Videh senku koja se diže. Znao sam da će je pokupiti. Bio je na desetak cm od muve, kada neki šugavi klen od pola kile, ko zna odakle, izlete i pokupi mu je ispred nosa. Instintktivno udatih kontru i zakuca ga. Senka brzo nestade. Ovog sam izvukao. Vratio sam ga u vodu i izašao iz reke. Srce je i dalje tuklo ko blesavo. Sedeo sam na steni i pušio. Znao sam da se neće vratiti. Stari je to lisac. Danas je bio izgubljen za mene. Čekaće neke druge dane.
Pogledao sam na sat. Bilo je 18h. Ubrzo će pasti mrak, dobro smo to znali, isto kao što smo i znali da neznamo put nazad. Ubrzo se pojavio Gale. Ozaren pričao je o ogromnim klenovima. Dača se dobauljao i trebalo je da se odluči da li ostajemo u selu, tražimo neki smeštaj ili idemo nazad. Odlučismo se za povratak. Napunili smo čuturice i krenuli. Snaga nas je sve više popušatla. Ćutali smo dok smo se peli. Nakon sat i nešto bili smo opet na Vladikinim počama. Gde sad? Zebnja nas je obuzela. Dača, koji je poreklom iz Rsovaca, tvrdio je da postoji neki direktni put iz sela do Pakleštice. Pričao nam je to sve vreme uspona i mi smo mu verovali. Na vrhu Ploča vera je nestala. Našu tišinu je remetio samo zvuk cvrčaka. Stajali smo tako, dok je mrak sve više i više padao. Spazio sam par pojata u dolini brda. Znao sam da ćemo ih obiti, nije na bilo drugog. Povratak u Paklešticu bio je nemoguć. Iako bi smo došli, pitanje je da li bi u to vreme našli smeštaj.
U jednom treutku Dača ugleda neki usek u šumi na brdu preko puta. Bio je to ožiljak, pažiljivo stvoren. Krenusmo prema njemu, negajeći nikavu nadu.
Međutim bio je to neki put. Krenusmo njim. Pojate su nas čekale. Par katanaca bilo je slabo za nas. I to je bila jedina nada koju sam imao. Da sam nekao zbrinut za tu noć ako nas ovaj put nigde ne odvede. Put je bio dobar. Nije bio neka vodorina, već se videlo da ga je čovek napravio. Kao što smo iznenada ušli u Paklešticu, tako smo izenada se pojavili pored grobalja u Rsovcima. Mrak je uveliko pao i put nam je osvetljavao Mesec. Ušli smo u selo i odnah ušli u prodavnicu da se okrepimo. Popio sam pivo. Kako je lepo leglo. Sedeo sam na deblu ispred prodavnice, pušio i pivo pivo. Posmatrao sam mesec i pitao se gde li je ona mečka od klena.
 

Goci

Hero member
Učlanjen(a)
03.04.2007.
Poruke
2.772
Broj reagovanja
0
Lokacija
Niš
Ova lakijeva priča je tolko dobra da moram da je ilustrujem sa par sličica:

uliv1.jpg


Uliv Visočice u Zavoj, pri veoma visokom vodostaju jezera.

Paklestica.jpg


Pakleštica, selo malo, bogu iza nogu.

 

Mefisto018

Hero member
Učlanjen(a)
30.12.2006.
Poruke
2.112
Broj reagovanja
0
Lokacija
Nis
Cesto obitavam na tom jezeru i Visocici u letnjem periodu,ali su me ove slike malo poremetile..
Reci mi kada su slikane posto je prosle godine to bio sasvim jedan mali potocic do jezera???
 

Goci

Hero member
Učlanjen(a)
03.04.2007.
Poruke
2.772
Broj reagovanja
0
Lokacija
Niš
01.12.2007. Veliko jezero, Visočica ko Tara! Ribe ni za lek... Ganjao sam štuke.
 

Mefisto018

Hero member
Učlanjen(a)
30.12.2006.
Poruke
2.112
Broj reagovanja
0
Lokacija
Nis
Krenuo sam iznad mosta da majem na pegavu cesljajuci svaki vir ninfom,a mesta na kojima je buckalo suvom muvom..
Izasao sam nekih 2-3km iznad imajuci kod sebe izuzev par sitnih klencica jednog budalu na suvu muvu (PALMER) OD OKO 1kg-a a pegave ni za lek..
Nego mogu i to da opravdam,bar se nadam da sam u pravu.
Tih dana bile su one nepodnosljive temperature od oko 40 stepeni przi ,zbacio sam sa sebe i neopren i sve samo popke na noge i sorc i putuj igumane,a voda u kojo sam ocekivao da ce mozda da se desi ocekivano PREPRETOPLA,da se meni u jednom trenutku nije vise pecalo.
Usput sam naisao na par musicara koji su imali isti problem kao i ja a na moje pitanje ima li je (PASTRMKA) svi u glas kao "HOR BECKIH DECAKA' --NIKAKO--,niti ju ju neko video niti bilo sta,sto se moglo odma predpostaviti da se ona grejanjem vode povukla znatno vise i otisla na mestima gde je visak kiseonika,hladnija voda bar mi se tako javljalo a da sranje bude jos vece u povratku pakujemo stvari palimo auto i bezimo pred vatrenom stihijom koja guta sve pred sobom. Ebi ga nekad ti nije sudjeno..
--Pozz--
 

Sjekloca

Full member
Učlanjen(a)
01.10.2007.
Poruke
913
Broj reagovanja
0
Ne vjerujem da je topla voda i manjak kiseonika uzrok sto je nisi nasao. Uostalom, pitaj Miksa, on ce ti potvrditi da temperatura vode i kolicina kiseonika ne uticu na njen boravak u pojedinim vodama.  :tbumb:
 

Mefisto018

Hero member
Učlanjen(a)
30.12.2006.
Poruke
2.112
Broj reagovanja
0
Lokacija
Nis
Stavljam coveka na slatke muke,mada nije mi tesko pitati ali,odgovor moze dobro da mi dodje ali ne samo od njega nego od vise ucesnika(aktivnih)
 

witch

Hero member
Učlanjen(a)
23.11.2005.
Poruke
6.150
Broj reagovanja
4
Pastrmke ne vole pretoplu, ali ni prehladnu vodu. I u jednom i u drugom slučaju, kao da se smire i čekaju da to prođe. Poslednje što će uraditi je da pođu u lov. One dobro podnose relativno duge periode iskakanja iz optimalnih uslova, ali tada nisu aktivne.
Ovo ne važi samo za pastrmke, već i za sve ostale ribe i životinje. Svaka vrsta je najbolje raspoložena u optimalnim uslovima. Potočna pastrmka najbolje radi na temperaturama vode između 10 i 18 stepeni, mada sam ih ja uspešno lovio na temperaturama od 6 do 24 stepena.
Blue Fox, kupi jedan termometar. Pošto si planirao da često ideš sa mnom u ribolov ove sezone, preporučujem ti da vodiš evidenciju o temperaturi vode i upoređuješ je sa svojim i mojim ulovom riba koje sanjaš, nišavskih potočara. Baš da vidimo kolika će biti najniža, a kolika najviša. Uuuuuu, pala mi je super ideja na pamet! Da se takmičimo ko će uloviti pastrmku na najvišoj temperaturi.  :lol:
 

Mefisto018

Hero member
Učlanjen(a)
30.12.2006.
Poruke
2.112
Broj reagovanja
0
Lokacija
Nis
jA CI DA JE RAZBIJEM NA TEMPERATURI PREKO 300 STEPENI,ONAKO U TIGANJU IMA DA JE NEMA  :smoke: :smoke: :smoke:ALI KAD SE OLADI....
 
Vrh Dno