Zaboravih jednu stvar-kad Mix pomeny njegov Don't Catch, Miss, najnoviji pokret u musicarenju (ovo mi se mnogo svidja, zvacu ga DCM, kao sto imamo i C&R pokret)...
Secam se da je negde krajem 1980-ih, pocetkom 1990-ih John Betts, americki autor, u to vreme neprikosnoveni kralj sintetike, u saradnji sa engleskom kucom Partridge of Redditch izdao seriju udica za musice pod skracenicom TAG (Touch and GO). Ove udice su imale umesto siljka i povratne kukice okce-znaci okce za vezivanje predveza i okce umesto siljka. Lud izum!! Pravljene su da ne bodu i ne kace ribu nego da musicar oseti ribu, malo se poigra njom dok ima muvu u ustima i kad riba spadne ne povredjena, ribar krece za novom metom. Betts je tvrdio da u musicarenju adrenalin najvise skace u momentu ugriza i kontre. Sve ostalo je obicna procedura, jer je krajnji cilj, prevara, vec postignut.
U neku ruku se slazem s njim, jer iako je lepo privuci veliku ribu, pa i slikati se s njom (svi smo mi ljudi, nismo perfektni, imamo ego, itd), ipak je najveci uzitak i izazov taj momenat ugriza i kacenja. Cak i u lovu velikih morskih grabljivica, gde je borba ogroman izazov i uzitak, opet, sve je u tom magicnom trenutku prevare i on se najvise pamti.
Mislim da bi ovaj koncept udica dobro isao uz novi DCM pokret- sta mislite??