Pošto sam od malih nogu, pored toga što sam ribolovac i akvarista, upoznao sam brojne riblje bolesti. Ne znam zbog čega je Laki otvorio temu o ribljim bolestima, ako znamo da je u prirodnim uslovima veoma retka pojava bolesti. Pitate se zašto?
U prirodi, bolesna životinja ne može dugo da poživi. Reka je stanište velikog broja raznovrsnih životinja, između ostsalog i predatora. Oni bez prestanka vrebaju svoj plen. U reci, žrtva i lovac žive jedan do drugoga, neverovatno blizu!
Svaki predator nepogrešivo prepoznaje simptome bilo kakvog oštećenja ili bolesti kod svog plena. Skoro istog trenutka kada riba pokaže slabost, može postati zalogaj. Čak i krupna riba, čim oboli, biva napadnuta i proterana...
Jednostavno, u divljini nema mesta za bolesne i oštećene. To je jedan od najvažnijih razloga mog protivljenja C/R pristalicama, koji uopšte nisu svesni toga šta se dešava sa ribom koja je jedva preživela borbu sa njima, kada je vrate u nemilosrdni vodeni svet divlje reke.
Ponekad se pojavi epidemija neke riblje bolesti, ali to je samo pokazatelj da je na neki način prethodno narušena ravnoteža te vode i najčešće je to pokazatelj da su grabljivice, koje se zaprsavo brinu za zdravlje ostalih riba, zakazale, najčešće prekomerno izlovljene.
Postoji još jedna realna opasnost od pojave epidemija među ribama. To je, naravno, uhvati i pusti princip ribolova. Da ne bih ja "brukao i grad i državu", prepustiću PedjiBG, da malo analizira opsasnost od prekomernog prisustvsa ugnjavljenih i izmaltretiranih riba u revirima, davno oslobođenim bilo kog drugog predatorsa osim čoveka. Kakav je uticaj toga na pojavu ribljih bolesti. Nadam se da će to pošteno i stručno prokomentsarisati.
Takođe se nadsam da ovo neće pokrenuti skretanje sa teme ili lavinu stida kod onih koji o ovome nemaju čime, niti su, niti će ikad razmišljati. Nadam se da će neko ko poznaje riblje navike, osobine, pa i bolesti, napisati koju reč ovde.