Pinjos ti je od Nei Porija oko 15 km auto-putem.
Pecam tamo od 1990. i dobro ga poznajem. Ima više totalno različitih delova reke... Pre ulaska u klisuru gde je manastir Sv. Petka je to vruća plitka i spora reka, sa mnogo klenova, somova, šarana, bodorki, babuški... U klisuru prima stotine ledenih izvora, postaje (leti) 3x veća i dovoljno hladna da u njoj mogu živeti salmonide, ali ih nekim čudom nema (mladica bi 100% živela, samo nema odakle da dođe). Tu već ima osetno manje šarana i somova, a mnogo više skobalja, mrena, potočnih mrena, dvoprugastih uglija, beovica... Skobalji su alavi, možeš ih loviti na mušice.
Imaš i egejskog šljivara (Vimba melanops).
Ka ušću se opet polako greje i menja, a oko ušća se vrzmaju brancini i zubatice.
Ako hoćeš lagodno mušičarenje sa 1000 napada klenova svih veličina, idi uzvodno od klisure (oko 25-30 km od Nei Porija), gde je voda topla i plitka, a ceo kraj je skoro ko polu pustinja, nema rastinja da se provlačiš satima kao kada zakasaš u donji tok, gde ima 10x više vigetacije. Tu imaš sasvim realnu šansu da na strimera uloviš somče.
Čuvaj se obada, stršljana i prugastih komaraca, jednom su me ovi poslednji toliko izujedali da sam imao ozbiljnih zdavstvenih problema (mesecima otečene žlezde, verovatno mi preneli neki virus, ali sam ga ubio na kraju).