Momci, nadam se da ce vam se uskoro ukazati slicna prilika, bez obzira o kojoj se lokaciji radi. U morskom ribolovu najkomplikovanija stvar je pronaci ribu. Ponekad jedna lokacija, konkretno ovde kod mene, deluje kao da je sasvim pusta. Medjutim, ako se vratite na istu samo sat ili dva kasnije, stvari pocnu da se desavaju. Razlog moze da bude nesto veca brzina morske struje ili nagla pojava plena...i predatori kao po komandi krecu u lov. Neke lokacije su notorno poznate kao "high tide" ili "low tide spots", ali mogu da imaju relativno uzan "prozor" u kome se stvari izdesavaju. Uz to, iako su morske ribe agresivne, ponekad mogu da budu vrlo izbirljive i letargicne.
Seb, ako dolazis u NJ u svakom slucaju javi, pa mozda padne i neko pecanje. Dobra stvar je da NJ ima par meseci duzu sezonu od Bostona, jer je juznije.
U pecanju strajpera nikad ne znas sta te ceka... Lovis manje komade, ponekad na svaki zabac:
A onda, dodje lep komad, kao danas pred kraj pecanja. Promenio sam mesto i vec malo zakasnio, jer je voda bas nadosla i ostalo mi je vrlo malo vremena. Posle 15 minuta bacanja osetim udarac, mada je mozda i stena, mislim se, dno ih je prepuno. Na udici nista, cista, vrh i dalje ostar. Resim se da promenim musicu i stavim manji bunny tail clouser olivne boje...neupadljiv strimer, mala jig udica vel. 2. Plavo je nebo i cista voda, racunam, necu sljastavu musicu. Dugacak zabac i tresak...uzeo ga je na prvu, uz delfinsko propinjanje i udarac repom. Za strajpere volim jace podesenu kocnicu, da ne pobegnu mnogo i da borba krace traje. Ovde kazu da se strajper bori "minute per pound," tj. jednu minutu po funti tezine. Prolece je, voda je hladna. ali ribe su "hot"- taman mislite da je gotov, a on skupi snagu za jos jedan sprint.