Evo par razmisljanja jednog prezentacioniste…
Boja je najmanje bitna za povrsincke musice. Riba ih vidi u kontra svetlu i silueta musice itekako dolazi do izrazaja. Marinaro, Godard i Klark su odavno pisali o tome. Neki teoreticari tvrde da je bitnije imitirati boju stomaka insekta, koja je cesto drugacija od ledja (koja svi imitiraju). Ako ste bas cepidlake, ovo ima najvise smisla, jer je to sto riba vidi odozdo.
Boja svakako igra ulogu kada su u pitanju podvodne muve, ali ne onako kako to mi, ljudi, mislimo. Cinjenica je da ribe uocavaju boje na njima specifican nacin, sasvim drugacije od nas. Na obojenost plena utice okolni habitat. Poznato je da kamuflazna obojenost igra ogromnu ulogu u prirodi. Naucnici su ustanovili da pastrmka izuzetno dobro uocava plavu boju, veoma atipicnu za vodene insekte. Svojevremeno sam vezao nekoliko plavih pupa, ali ih nisam probao.
Morske ribe koji zive u blizini obale, poput brancina, zubatice, strajpera, bounfisa razlikuju boje. Necete imati uspeha u lovu bounfisa sa svetlucavom krem-belom musicom (kakve se upotrebljavaju na terenima sa pescanom dnom) ako istu koristite na zatravljenom dnu. U mojim nebrojenim pohodima na strajpere ustanovio sam da boja ponekad moze da igra veliku ulogu. Ne u smislu iskljucivosti, ali da se jednostavno vise riba hvata na istu musicu u odredjenoj boji. Chartreuse (sartrus, koju svi kod nas neznam zasto zovu sartrez) spada u izuzetno lovnu boju. Najverovatnije jer je upadljiva i riba je lakse uocava. Crna boja je izuzetno bitna za nocni lov i lov i mutnoj void-opet zbog uocljivosti. Teorija kaze da riba bolje uocava crnu boju nasuprot tamnog neba, koje zapravo deluje svetlije naspram crne muve. Isto vazi i za purpurnu boju. Kanadjani tvrde da za lov oprezne stuke po bistroj vodi najbolje funkcionise crni bugger-imitacija pijavice (ovo se slaze sa Danetovim iskustvom). Po najbistrijoj vodi strajper se odlicno lovi sa musicama u prirodnom nijansama.
Treba imati u vidu da i najveci morski strimeri ne prave vibaciju ni pribliznu onoj koju pravi vobler. Naravno, pomaze ako se u musicu ugrade detalji koji proizvode buku i turbulenciju (clouser oci, zvecke, bead-eyes, repovi od flashabua). Jedan od najbitinijih detalja koji daje izrazitu lovnost musici su oci, jer se vecina predatora na njih usredsredjuje.
Pucinske morske grabljivice imaju drugaciji vid od obalskih vrsta. Plava riba (marlin, tuna, lampuga) ima dihromatski vid-vidi sve u nijansama plavo-zelene. Ovo ima direktnu vezu sa specificnim habitatom u kome zive-vecitom plavetnilu. Poznato je da na relativno maloj dubini sve boje duginog spekta postaju nijanse plavicasto-sive do crne. Bez obzira koju im boju bacali, ona ce je videti kroz plavo-zeleni filter. Naravno, bela boja je bez premca kao osnovna za imitiranje ribljeg plena. Za razliku od crne koja upija, bela odbija fotone svetlosti i u kombinaciji sa reflektujucim sintetickim materijalima imitira mimikriju prirodnog plena-ribica koje su cesto transluscentne i poprimaju boju okoline.
Boja je samo jedan od parametara i cesto je mnog manje bitna od nacina na koji je vezana musica (gusto, retko, od pokretnog ili manje pokretnog materijala). Najbitnije od svega je prezentacija-tj. nacin na koji animiramo musicu.
Evo nekoliko slika koje objasnjavaju gore navedeno. Prva je interesantna slika haringi koje pod izvesnim osvetljenjem daju chartreuse obojenost-jos jedan razlog za staru izreku “it’s got no use if it ain’t chartreuse” koja potvrdjuje lovnost ove boje. Druga je slika dve imitacije sardine koje sam svojevremeno vezao. Obe su veoma lovne, ali i jedna ili druga mogu imati prednost u odredjenim uslovima. Obratite paznju na trecu sliku koja pokazuje kako bi plava riba videla ove iste musice daleko od obale. Oci su izuzetno vidljive (target), a tamna ledja daju izrazeniji kotrast. Naravno ovo je hipoteticka slika (koristio sam photoshop), ali postoji vise naucnih radova koji potvrdjuju dihromatski vid tuna i marlina.