Čuvarka je neophodan rekvizit onih koji svoj ulov zadržavaju. Ovo je veoma važna tema, jer velika većina naših mušičara zadržava svoj ulov.
Ja sam mnogo riba u svojoj karijeri strpao u ovakvu ili onakvu čuvarku. Ne krijem to. Imam par preporuka za one koji bi da izaberu najbolje.
Ako ste mušičar koji lovi salmonide i nosite do 3 ribe, odličan izbor je korpa, ispletena od vrbovog pruća.
Ako lovite veću masu riba i trpate i do 5, pa i više kilograma (ako je dozvoljeno), NIKAD nemojte da nosite korpu, jer će vam već posle par kilograma biti prekinuta cirkulacija krvi na ramenu, što može da dovede do nesvestice. Složićete se, da u brzaku, usred reke, nije dobro gubiti svest.
"Mesari" moraju da odaberu ozbiljniju čuvarku, poput končane mrežice ili neke specijalne torbe, koje se nose oko pojasa. Oni koji bi da dovuku svoj ogroman ulov kući, moraju da misle i na transport u kolima i ostalim prevoznim sredstvima. Na primer, ozbiljna četvoročlana ekipa klenaroša, bucovdžija ili skobaljaša, poštujući sve propise, može da ima i 20 kg ribe. Za transport ovako ozbiljne količine, automobil mora biti opremljen specijalnom plastičnom kadicom.
Oni kojima su ove brojke zastrašujuće i grozne, zakon omogućava da sve ulovljene ribe vrate i ne koriste čuvarke i ostale rekvizite za uzimanje ulova. Međutim, potpuno je legalno koristiti čuvarke i poneti dozvoljenu količinu ribe, što većina balkanskih mušičara i radi.
Slovenački propis o ubijanju riba pre ubacivanja u torbu, korpu ili čuvarku, je odličan. U Srbiji je, nažalost, dozvoljeno u čuvarci zadržavati čak i najređe vrste riba. To nije dobro zato što se životinja dodatno maltretira, a još gore je to što je ribolovac može, izmrcvarenu, osloboditi i zameniti onom koju ulovi posle, a više mu se dopadne... No, to je druga tema.