Ne znam ni sam koliko puta mi se ovakvo nešto dešavalo,dok sam varaličario a i sada dok mušičarim.
Jedno jutro sedamo u auto i raspoloženi krećemo na Savu (reku

) i ceo put imam osećaj da sam nešto zaboravio al nemam pojma šta i taman pomislim ma jok sve je ok sledi montiranje pribora ,stavljanje varalice,kad ono PRC nema nijedne kutije,onda sledi kuknjava i moljakanje kolega koji normalno prcaju al posle popustiše i dadoše neko gvožđe.
Slika dva ,ja i Kiza poranili 3 ujutru pravac Drina,opet ja razmišljam šta sam zaboravio,u neko doba se setim cipele,e jebem ti glavu,sva sreća nismo prešli 10-ak km pa se Kiki smilova i okrete nazad.
Slika tri sav srećan dplećem na Kolubaru,radi klen na varkice,ja brže bolje oblačim kombinezon,vadim štap zatim mašinicu kad ono PRC setim se ostala na oramaru dok sam obuvao patike.
I tako ,jebeš ga dok je glave biće i ovih dogodovština