Mozda se pomalo pretenciozno gleda na takmicenje.
Ima ljudi koji to vole. Ali ima nas i koje to ne zanima, jednostavno jer pecanje vidimo kao hedonizam, a ne kao nadmetanje.
Potrebno je da covek u sebi ima taj takmicarski duh, a prisustvo ili odsustvo istog nije parametar ljubavi prema hobiju.
Sto se mene tice, kako vreme odmice, jenjava volja da se pohvalim ulovima, terenima... kad odem da pecam, fokusiran sam iskljucivo na svoje sebicno uzivanje.
Cak i da neko misli da takmicenja u musicarenju popularizuju ovaj hobi, neka se samo osvrne na to da je svako takmicenje u toku, pre ili posle imalo miniranja, charke, svadje i pretnje. Apsolutne slike koje normalne ljude samo mogu da odbiju od ovakvog pecanja.
Najvecu popularizaciju musicarenja kod nas je odradio Memedovic, plasirajuci reportaze koje su se bavile prirodnim lepotama, ulovima, novim predelima, i naravno socijalnom, drustvenom stranom. Ni u njegovim a ni u tim ranijim emisijama, niko nikada nije spomenuo takmicenje.
Tako da, postujem entuzijazam svih takmicara i svih koji su u organizaciji, ali rad na popularizaciji ce pre da ima efekta u kafani nego na takmicenju.