Ovaj vikend sam hteo da se prebacim u drugu dimenziju lova na Gradcu. Zeleo sam da pecam prave divljakuse, one rodjene u ovoj reci, sa lepim crvenim i jako retkim crnim pegama. Mogu se one i zmureci prepoznati, cim udare beze na dno, pod stenu, u granu...vuku kao lokomotiva, cak i malecke...
Nedelja je bila najtopliji dan prosle sedmice. Voz je kasnio. Horde kupaca su zauzele virove.... Cim je voz usao u stanicu, Valjevski Gradac iskocio sam iz njega, zurno sisao do vode spakovao se i lagano se izgubio u sumi. Deo koji u drustvu najcesce zovem kanjonce. Uzvodno od paceta pa skkoro do rokine kuce je deo reke koji ljudi cesto preskacu....
Prva riba je pala na livadici uzvodno od paceta, pokupila je nekog mozerovog kedisa koji je moja devojka poprilicno dobro uradila obzirom da je apsolutno briga za muve,pecanje.... mada voli da pojede poneku ribu

. muva iako prilicno nespretno navezana lovi perfektno, ne smetaju ni neporavnana krila od jelena, ni cinjenica da su pobegla i sa donje strane, ne smeta ni crvena policelon glava.....
ona lovi...
nakon ovog dela je celijski vir, u kojem je bilo riba, ali ni jednu nisam izvadio, samo sam na imitaciju smrdibube od sisane jelenske dlake imao par promasaja....
Nakon ovog izuzetnog vira se polako dolazi do kanjonceta. Ima i u njemu lepih virova ali je mnogo vise brzaka, podlokanih obala, rupa u stenama... e bas tu su one najlepse, domace ribice....
prva je bila malecka, al poprilicno sasava
pa jedna koja je ko zna cijeg porekla, ali prelepo obojena...
onda je nakon par promasaja u titravcu, imitaciju kamenjarke sa zecijom sapom pokupila jedna 40+, lep beg nizvodno, malo cimanja oko jedne velike stene i jedna fotka,poprilicno sprzena al nema veze...
polako pretrazujem coskove,uopste mesta za koja verujem da ih ljudi zaobilaze... ne gresim.. rezultat-jedna od najlepsih riba u ovoj sezoni... borila se barem duplo jace od duplo vecih riba koje su tu od skora...pravi mali torpedo
naravno bilo je i dosljakinja, ali vrucina je ucinila svoje pa je malo kasnije riba skoro potpuno stala, samo se u jakim brzacima u hladovini lepo lovila...
kod sarenog platna skoro nikog nema, svi su na objektu, Pera mase i zove, vicem mu samo da bocnem jednu i eto me....a tamo cisto ludilo, par odabranih ljudi, prava domaca atmosvera....potrudili su se vrhunski, srneci gulas je bio bez ijedne mane, a jos bolji je bio pravi domaci crni hleb, od brasna samlevenog u obliznjoj potocari-vodenici pecen u sacu....samo je takav hleb dovoljan,verujte...a dezert....suve sljive rolovane sa slaninicom pa proprzene na rostilju..... totalni haos za culo ukusa, prelepo
Povratak mi je bio malo uzurban i jedno sat ranije nego sto sam planirao, nebo se namunjilo, poceo je neki sasav vetar koji je lomio granje pa pecanje nije bilo moguce...nema veze, nekoliko momaka je na stanici igralo klikere, voz je naravno kasnio, a ja sam stajao do bga....ali ugodjaj koji sam imao na reci tesko da je sta moglo da poremeti....