Gledaju mene jednog lepog, toplog, suncanog, nevetrovitog, mirisnog, bezobrazno dobrog dana za musicarenje pastrmki na Nisavi u sred Nisa, mlade picice sa Tvrdjavskog mosta. Skupilo se njih dvadesetak, sve lepsa od najlepse. Ja sam imao 22 godine i tek sam zavrsio snimanje svog prvog pornica u Milanu (Italija). Tamo sam toliko izucio zanat, da mi se vec na prvi pogled na most prepun dobrih, sisatih seka, pomerise jaja. Ni hladna voda nije mogla da spreci komesanje u mojim mudima. Penis mi je bubrio, ali se nije ukrutio, vec onako, poludignut okrenu se u gacama na drugu stranu, bas prema mackicama s mosta. Sta ih je to privuklo da gledaju bas mene? Vec sam vadio trecu pastrmku od preko 2 kila i, naravno, odmah je nepovredjenu vracao, koristeci udice bez kontra zareza. Zasto ove devojke remete moj musicarski ugodjaj? Zasto ne mogu da odmorim od silne jebacine pred snimateljima, mikrofonima i reflektorima? Film koji sam snimao u Italiji nije se prikazivao u Nisu, tako da sam odbacio mogucnost da su me prepoznale sa velikog ekrana. U Italiji sam imao puno neprilika dok sam musicario pastrmke u alpskim revirima, jer su me obozavateljke svuda pratile i pusile mi ga iznova i iznova na svakom dobrom viru. Bio sam ubedjen da ce boravak u domovini biti odmor za moj penis. A on je vec nabrekao, kao da cuje umiljate glasice mladih niskih studentkinja. Kao da je ovo Sunce koje je vec palo tako nisko iza mosta ogrejalo njihove mlade ribice. Nisam vise mogao da izdrzim i poklonih im se posle aplauza koje su mi uputile kad sam oslobodio i pravog kapitalca duzeg od moje ruke, posle desetometarskog tailwalkinga prema njima i mostu, koji je izvela ova neman od potocne pastrmke, prekrivene iskljucivo crvenim pegama boje najlepseg smaragda. "Sidjite, lepotice! Dodjite kod Mixmastera!" Uz kikotanje i tihu vrisku, sjurise se niz stepeniste pored mosta. Izadjoh iz vode i povedoh ih prema zbunju ispod restorana na ogromnoj topoli, u kome su stari nisavski, bradati gusari pili rum. Vec je polako padao mrak, dok smo pusili najkvalitetniji avganistanski opijum iz ogromne lule, koju sam oduvek stekovao u istom tom zbunju. Muzika koju su slusali gusari u restoranu na drvetu bila je primitivna, ali orkestar koji je svirao bio je iz dzungli Zaira, sto je u nasim opijenim usima zvucalo kao najlepsa simfonija. Seks sa mladim studentkinjama pored bistre Nisave trajao je kratko, jer su kurve koje su pusile gusarima cule blazene krike koje su, jedna po jedna, ispustale svrsavajuci , moje nove obozavateljke. Njih desetak nakaza sa pola srebrnih, pola pokvarenih i pola zlatnih zuba, pocele su da me jure duz obale reke. Nisam stigao da uzmem ni svoj novi Hardy od bambusa, ni prsluk koji je specijalno za mene sasila krojacnica Versace. Jedva sam zivu patku izvukao. Od tada, na Nisavi, kod Tvrdjavskog mosta, ne pecam!