Pitanje poribljavanja duzicastom pastrmkom cesto izaziva apriorno protivljenje "pravovernih" u korist autohtonih vrsta. Pri tome, prenebregava se da je ova riba u mnogim rekama gde postoje ribnjaci sustanarka potocare i da je nigde nije iskorenila. Naravno, stvari nikad nisu crno-bele, a ne treba opet ni previse mistifikovati stvar.
Jezero o kome je rec (da rekapituliram: potpuno zatvoreno, sa relativno pogodnim temperaturnim i kiseonickim rezimom, oligotrofno po produkciji i sa naseljem riba borealnog tipa) moze da primi bilo koju salmonidnu vrstu koja ce se verovatno "ugraditi" u zajednicu riba. Pitanje je samo koliko ce biti uspesna u tom za nju novom ekosistemu, tj. da li ce brojnoscu ili bar kombinacijom brojnosti i produkcije (rasta po velicini pojedinacnih komada) postati ribolovno atraktivna i time opravdati ribarstveno (ekonomski, po ostvarenom uzitku ribolovaca i broju poseta, nocenja, kupljenih muva, predveza itd) troskove nejnog unosa. Duzicasta pastrmka je za to najpogodnija zbog svoje relativno povoljne cene, dobre otpornosti na nepovoljne uslove sredine (za salmonidne vrste) i izrazite atraktivnosti prilikom ribolova. Jedina mana joj je sto se nigde na Balkanu, a Boga mi i u Evropi (koliko mi je poznato) ne mresti, pa ce biti potrebno stalno je dodavati i to jeste trosak.
S druge strane, ima i opcija koje bi vremenom, pre ili kasnije, ako su uslovi povoljni, postale samoodrzive.