tomasini je napisao(la):
compshop je napisao(la):
Pa posto ovaj vec zna da locira mladicu i da joj plasira dinamit u neposrednu blizinu, Daj mu stap u ruke!
eto poante! Da shvatiš kako neprijatelj razmišlja, moraš ući u tog neprijatelja, postati on (ne doslovno). Jedino ako dotični dinamitaš ne lovi iz ekonomskih razloga. Mix je dobro napravio što je razgovarao sa tim neukim čovjekom, i spoznao njegova razmišljanja. Sada, kada zna što tog neukog čovjeka pali u lovu dinamitom, može mu pokušati objasniti prednosti lova štapom i rolom. Opet, u slučaju da taj neuki čovjek lov dinamitom doživljava kao svojevrsnu bezazlenu "sportsku disciplinu". Moš mislit.....
Naravno da sam ga ubeđivao u lepotu svog sporta! Nažalost, taj čovek koji lov mladice dinamitom smatra vrhunskim sportom, nije iz mog grada i ja ga nikada više nisam video. Inače, umem da ubedim svakoga da kad-tad postane mušičar. Svakakve budale sam privoleo mušičarenju, pa bih i njega. Ih, koliko skobaljaša, varaličara, pa čak i mrežaroša, a da ne govorim o ljudima koji blage veze sa bilo kakvim ribolovom nisu imali, sam preobratio u mušičare. Mnoge sam čak i ubedio da su vrlo uspešni, pa sam im potpuno izbio iz glave bilo koji drugi sport. :lol:
No, vratiću se onome o čemu smo se razblebetali u nadi da će se naći još neko ko razume poentu mojih priča. Složićete se da je za iskorenjivanje nedozvoljenih načina ribolova potrebno upoznati psihologiju ljudi koji su skloni tome. Evo jednog drugačijeg primera:
U gornjem toku Nišave je popularan lov ribe rukama ili harpunima, sa ili bez ronilačke maske. Stradaju krupni klenovi, mrene, a sve češće i pastrmke. Dok mušičarim u Čifliku, Sinjcu, Crnoklištu, Crvenčevu, Staničenju... a tok iznad Pirota bolje da i ne pominjem, svakodnevno nailazim na ribokradice rukama i harpunima. Toliko su česti da višestruko prevazilaze broj sportskih ribolovaca. Pošto ih često srećem, već me prepoznaju i sasvim normalno i ljubazno razgovaraju sa mnom. Shvativši da sam na njihovom terenu, nikada se nisam svađao sa njima, a kroz razgovor sa njima naučio sam mnogo toga o životu nišavskih riba, čija skrovišta oni najbolje poznaju.

No, to je sada manje bitno. Hteo sam da kažem da oni sebe takođe smatraju veštim ribolovcima, smatrajući da zaslužuju status sportista. Kažu, uloviti ribu rukom nije lako. Istovremeno, potrebna je veština pronalaženja riba i gnjurenja. Čak ih i stanovništvo tog kraja smatra izuzetnim sportistima, a koliko vidim ni ribočuvari ih ne diraju.
Kao i kod onog dinamitaša, u njihovim pričama ima dosta žara i uzbuđenja, vrlo slično kao da priča neki mušičar o svom bogatom ulovu. Među ovakvim ribokradicama primetio sam da je većina iz grada (uglavnom Pirota), da dolaze lepim automobilima i da su uglavnom izuzetno podgojeni i krupni. Mnogi imaju i bogate vikendice pored reke, a na prvi pogled izgledaju kao komunistički buržuji.
Ja lovce rukama i harpunima izuzetno mrzim i prezirem, ali voleo bih da vidim šta vi mislite.
P.S. Nadam se da admin. neće zameriti, jer naslov teme je sarkastičan, pa omogućava analizu pojava poput upotrebe pištolja, bombi, harpuna...