Nisam znao da vas toliko interesuju bas moji rezultati. Ako ih budete stalno trazili na uvid, bice mnogo problema jer, kad vracam ribe, kazu da ih maltretiram a, kad ih nosim, onda ih masakriram. No, da ublazimo znatizelju oko 1. marta:
Za par sati na reviru Moravica ulovio sam jednu krupnu i 5-6 sitnijih pastrmki, iako sam veci deo vremena stvarno pozirao kamermanima i foto-reporterima, kaskajuci iza desetak musicara. U stvari, ne bih ni dosao na otvaranje, da nije bilo TV kamera i obaveznog intervjua sa mnom. Izgleda da su oni koji su zauzeli sve dobre virove u reviru u osvit zore "bolje" prosli od nas, koji smo pecali u "oranom".
Nakon kratkog zadrzavanja u reviru, po ranijem planu, presli smo na potpuno miran (nenapadnut i vecini potpuno nepoznat) pastrmski tok, gde sam se mnogo lepse proveo, iako bez ulova, provaljujuci mesta gde cu tek da lovim, bez strepnje da ce mi neki "tenk" preorati vir. I dalje su reviri za mene samo krajnja nuzda, zajebancija ili mesta gde cu upoznati ili obucavati musicare-pocetnike. Prevelika guzva nikad nije privukla ljubitelja mira, prirode i mesta koja jos nisu "djanisana".
Foto-aparat nisam nosio u poslednjih petnaestak godina u ribolov, jer ne vidim kako bih sam sebe sa ribom mogao da slikam. Dok pecam, rasterujem i zaobilazim sve krupnije ptice i sisare, kao i ljude na par stotina metara, tako da mogu da slikam samo ubijene ribe, a to, kazu, nije lepo.