Vrlo mi je žao što nisam imao prilike da upoznam Andriju iako je dolazio u Trstenik kod svog kuma, čovek kome sam zahvalan što sam uopšte počeo da se bavim mušičarenjem. Od njega sam uzeo prve mušice, a strunu mi je poklonio. Krajem osamdesetih to je bila premija, u vreme kada u prodavnicama ni udica za izradu mušica nije bilo, on mi je poklonio stunu. Na te mušice ulovih mnogo klenova, a kao početniku mušice mi je podelio po periodima, proleće-leto-jesen. Od njega sam, naravno kroz tekstove prvo u ZOV-u a potom u Ribolovačkoj reviji, Ribolovačkom magazinu, naoučio mnogo toga što mi koristilo kako onda tako i sada. Mušičar i vezač koji je poznat i van granica zemlje po svojim kreacijama. Na sajmu u Nišu pre nekoliko godina sam i saznao da je umro, i tom prilokom sam upoznao njegovog sina. Kao što reče Mix, mislim da je uz J.M. Petrovića jedan od najznačajnih ličnosti odgovornih za razvoj i širenje mušičarskog pokreta kod nas.
Posle jednog sukoba, o kome je moglo da se čita u nekoliko brojeva Ribolovačkog magazina, prestao je da piše za taj list i od tada, na moju žalost, nisam imao prilike da čitam njegove izuzetne tekstove.
Izuzetan mušičar i vezač.