Tko, što
Svi ste barem jednom u životu sreli neretvanskog ribara. Tijekom susreta vam je vjerojatno govorio o bojama, zalema, medam, Titinoj tapiseriji, Ljubinom kaputu i sličnim naizgled nepovezanim pojmovima. Onaj ko malo bolje poznaje neretvanske ribare zna da u šoping obleke ne idu zbog nadolazeće zime ili modnih trendova nego zbog skorog otvaranja sezone na Neretvi. Tako će mostarski ribar ganc nov kaput ili deku iscjepati i od nje napraviti mušice bez da ju je ijednom iskoristio za primarnu svrhu. Sve to nebili pronašao novu magičnu boju koja radi ko nijedna do sad a što bi mu donijelo uspjeh u ribolovu, penjanje u hijerarhiji socijalnih ribolovnih krugova, a ako tu boju nazovu po njemu, čak i besmrtnost. Na ulici bi ga pozdrvljali ljudi koji inače samo prođu a u kafani bi mu plaćali piće, sve za eventualnu protukorist od par vlakana magične vunice. Zato svaki Neretvanski ribar koji imalo drži do sebe posjeduje klupko od barem petsto različitih, a neukom oku istih, komadića konca, kanape, špage, vune, vunice... Tome pridodaje još tisućupetsto netestiranih neisprobanih boja od kojih svaka ima potencijal da se pokaže kao ona prava. Da desetinu toga isproba trebalo bi mu deset ribolovnih radnih vjekova a vjerojatno i više jer uvijek radije lovi na već dokazane. Jedne godine je novela "50 nijansi sive" bila najprodavanija knjiga u Mostaru jer su je ribari razgrabili po knjižaram misleći da se radi o priručniku za vezanje muva. Boje mogu bit slične insektima koje imitiraju ali i mogu biti potpuno različite. Primjer je idnigo plava ili sijaset ljubičastih od kojih se vežu imitacije padavca.
Udice
Kad se izabere boja potrebno je izabrati udicu. Razne veličine se koriste tijekom sezone. Na proljeće u sezoni padavca najpopularnije su velike 6-10 veličine. Kasnije krajem ljeta i u jesen su popularnije manje, sve do 16-18. Zlatne udice su dosta čest izbor. Češće se koriste udice od debele žice jer se neretvanski ribari nerjetko žale da im meka izravna kuku.
Način vezivanja
Pravi neretvanski ribari vežu samo iz ruke. Stegu smatraju bogohuljenjem. Vunica se namota na udicu i prošara žicom. Žica je najčešće srebrne ili zlatne boje, rjeđe bakrena. Bitno je da je žica od zlatna ili pozlaćena, ne samo zbog ponosa neretvanskog vezača nego i da dugo zadrži sjaj. To je sve od čega se mušica sastoji: udica i malo vunice prošarane žicom. Nikakvih bespotrebnih điđa-miđa kao što su krila, rep, ruke, noge, oči... Krajnji minimalizam na djelu. Na kraju se mušica malo izgrebe četkom da izgleda čupavije i spremna je za lov.
U slikama dajem primjer tipične neretvanske mušice i mali dio materijala za vezanje.
Svi ste barem jednom u životu sreli neretvanskog ribara. Tijekom susreta vam je vjerojatno govorio o bojama, zalema, medam, Titinoj tapiseriji, Ljubinom kaputu i sličnim naizgled nepovezanim pojmovima. Onaj ko malo bolje poznaje neretvanske ribare zna da u šoping obleke ne idu zbog nadolazeće zime ili modnih trendova nego zbog skorog otvaranja sezone na Neretvi. Tako će mostarski ribar ganc nov kaput ili deku iscjepati i od nje napraviti mušice bez da ju je ijednom iskoristio za primarnu svrhu. Sve to nebili pronašao novu magičnu boju koja radi ko nijedna do sad a što bi mu donijelo uspjeh u ribolovu, penjanje u hijerarhiji socijalnih ribolovnih krugova, a ako tu boju nazovu po njemu, čak i besmrtnost. Na ulici bi ga pozdrvljali ljudi koji inače samo prođu a u kafani bi mu plaćali piće, sve za eventualnu protukorist od par vlakana magične vunice. Zato svaki Neretvanski ribar koji imalo drži do sebe posjeduje klupko od barem petsto različitih, a neukom oku istih, komadića konca, kanape, špage, vune, vunice... Tome pridodaje još tisućupetsto netestiranih neisprobanih boja od kojih svaka ima potencijal da se pokaže kao ona prava. Da desetinu toga isproba trebalo bi mu deset ribolovnih radnih vjekova a vjerojatno i više jer uvijek radije lovi na već dokazane. Jedne godine je novela "50 nijansi sive" bila najprodavanija knjiga u Mostaru jer su je ribari razgrabili po knjižaram misleći da se radi o priručniku za vezanje muva. Boje mogu bit slične insektima koje imitiraju ali i mogu biti potpuno različite. Primjer je idnigo plava ili sijaset ljubičastih od kojih se vežu imitacije padavca.
Udice
Kad se izabere boja potrebno je izabrati udicu. Razne veličine se koriste tijekom sezone. Na proljeće u sezoni padavca najpopularnije su velike 6-10 veličine. Kasnije krajem ljeta i u jesen su popularnije manje, sve do 16-18. Zlatne udice su dosta čest izbor. Češće se koriste udice od debele žice jer se neretvanski ribari nerjetko žale da im meka izravna kuku.
Način vezivanja
Pravi neretvanski ribari vežu samo iz ruke. Stegu smatraju bogohuljenjem. Vunica se namota na udicu i prošara žicom. Žica je najčešće srebrne ili zlatne boje, rjeđe bakrena. Bitno je da je žica od zlatna ili pozlaćena, ne samo zbog ponosa neretvanskog vezača nego i da dugo zadrži sjaj. To je sve od čega se mušica sastoji: udica i malo vunice prošarane žicom. Nikakvih bespotrebnih điđa-miđa kao što su krila, rep, ruke, noge, oči... Krajnji minimalizam na djelu. Na kraju se mušica malo izgrebe četkom da izgleda čupavije i spremna je za lov.
U slikama dajem primjer tipične neretvanske mušice i mali dio materijala za vezanje.
