Definicija ili sazeto, jesno i jednosmisleno odredjenje nekog pojma sastoji se iz dva dijela:
1. najbližega višega rodnog pojma (genus proximum);
2. specifične razlike (differentia specifica).
Ne znam kakva je trenutno situacija u skolstvu, ali u moje vrijeme to se ucilo u drugom srednje.
Tako pojam fly fishing ili musicarenje obicno definiramo kao:
1. nacin ribolova...
2. ...u kojem se, za razliku od ostalih nacina, relativno lagan umjetni mamac baca pomocu tezine strune.
Ova definicija ima jasnu logicnu podlogu i ne ostavlja nikakve nedoumice.
Postoji i drugi nacin definiranja, koji potenciraju trgovci, ljudi koji ne znaju musicarski bacati ili imaju neki drugi interes zbog kojeg zele istaci da love musicarskim priborom, dok je tehnika u drugom planu. Po tome je musicarenje:
1. nacin ribolova...
2. ...u kojem se, za razliku od ostalih nacina, lovi musicarskim priborom.
Svrha joj je, a ne vidim drugu, pod pojam musicarenje utrpati razno razne tehnike gdje nema musicarskog zabacivanja, a problematicno je sto se te tehnike jednako uspjesno ili uspjesnije mogu se izvesti i nekim drugim priborom. Recimo onim za varalicarenje, plovkarenje i sl.
Dakle, dilema je cini li specificnu razliku razliku nacin kako se radi ili oprema koja se kupi. Osobno tu nemam dileme.
Sve ostalo su osobni ukusi, o cemu se moze raspravljati u nedogled. Ljepljene etikete "dobrog" ili "loseg" ljudima zbog nacina kako love ribe nema nikakvu konkretnu podlogu. U svim nacinima ribolova postoje dobri i losi ljudi, dobri i losi ribolovci, pjesnici, snobovi, zanesenjeci, fanatici, lopovi, a na zalost i budale. Iako je i utvrdjivanje ovog zadnjeg vrlo subjektivne prirode i vrlo je tesko naci budalu koja za sebe ne misli da je pametan. I nadje si "istomisljenike".
Srecom, kako god ga definirali, musicarenje je dovoljno siroka djelatnost da postoji prostor za svakoga.