Jaoo, prošlo je 1:20 kada ovo uzeh da pišem. Kasno, mnogo kasno.
Počeću od Temske, mada sam i ja bio prilično mlad da bih je redovno posećivao. Teenage :lol:.
Mesto na kome se danas uliva Temska u Nišavu, tada je bilo mesto sastavljanja dveju reka sličnog protoka. Skoro istog. Goci zamišlja Temsku kao veliku planinsku, hladnu, reku. Tu greši. Tada Temska nije bila ovoliko "pastrmska" kao sada. Nekako, već od Mrtvačkog mosta, bila je skobaljsko-klenovsko-mrenska reka. Čak, nije bila ni ovako bistra kao sada. U selu Temska radilo je nekoliko velikih kamenorezačkih firmi, koje su reku bojile u belo.
Pastrmke su lovljene uglavnom iznad ušća Visočice, u Toplodolskoj reci. Skobalji su se mrestili kod Mrtvačkog mosta. Reka Temska bila je puna krupnih klenova, koje sam ja najčešće lovio kod Staničenja, blizu ušća u Nišavu.
Nišava, iznad ušća Temske, je bila malo prljavija i mnogo toplija nego sad. Tek posle desetak kilometara, negde kod Đurđevog Polja, nataložila bi se pirotska kanalizacija i reka bi se oslobodila smrada i dobila pristojnu boju.
Bila je mnogo toplija nego sada i nije bilo nikakvog neprirodnog variranja vodostaja. Toliko je bilo vodenih biljaka u njoj, da ponekad, nisam mogao da se iskobeljam iz nje, noseći po 10 kg trave na svakoj nozi.
Eeeee, a šta je živelo u toj travi? Šta je prolazilo kroz tu travuljinu. Kakvi klenovi? Da li da se rasplačem ili da se obesim, kad se setim te reke?
Evo kako je izgledao jedan moj mušičarski dan na Nišavi, na primer 1989. godine:
Uhvatim voz oko 12 h na Palilulskoj rampi. Podmitim konduktera i objasnim mu da mora da mi dozvoli da naknadno izaberem gde ću da iskočim. Malo je zbunjen putnikom koji ne zna dokle ide, ali bakšiš je dobar, pa mi gleda kroz prste. Voz prelazi bistro-zelenu reku kod sela Prosek. Adrenalin skače, puls ide do 150, zenice se šire, već visim na prozoru, jer od tog mesta pruga kroz Sićevačku klisuru prati Nišavu. Sićevo, Ostrovica...to su gluposti, preblizu je. Radov Dol? Skačem iz voza i presecam put do reke kroz koprive. Naravno, nosim isečene Levi's 501, i pocepane crvene duboke All Star Converse, a noge mi bride od fleševa. Buć u vodu i taj osećaj nestaje, a vreme je za montažu sistema. Gedam u preliv. U njemu stoje naređani, kao sardine, raspoloženi klenovi u nenormalno velikom broju. 500g, 700 g, 1000 g, 450 g, 800 g, 1200 g.... Jednim pogledom na bilo koji preliv, mogli ste zateći između 30 i 100 klenova na sunčanju. Stoje na samoj površini, zaslepljeni popodnevnim suncem.
To je predivan prizor, od koga već boli stomak. Evo i sad me boli stomak od sećanja. Moram u WC................................................................
Uffffff, to je to. Odmah prorade creva. To je siguran znak da je reka moooooćna!
nastaviće se....
U nastavku ću vam pisati kako sam ih brao, kao zrele kruške. Klenove, naravno. :yeswink: