Podgorica negde 2002., zima, duva "sjever", ledeno hladan vetar koji prilazi kroz kosti. Ko nije bio i osetio ne zna sta je vetar, kosava je kao mala beba spram njega. Ja poprilicno napaljeni student sa standardno prevelikim ocekivanjima po pitanju zena. Drugarica sa faxa, Marija, na nevidjeno mi je rekla kako je neka njena drugarica idealna za mene. Spojila nas telefonom, mi klasicne budale, samo da nam je neka zajebancija i sve nam je ravno do... Zovem podgoricanku(imena se ne secam), ona radi, dogovaramo se da je sacekam ispred posla, kaze dodji ispred telekoma. Super, ja se skockao, malo parfema...pun sebe. Stizem na vreme i cekam....cekam...saljem jednu poruku, pitam je gde je. Kaze izlazi za minut. Opet ja cekam...cekam...i tako neko vreme. Pocetni entuzijazam je "sjever" produvao iz mene, sad vec potpuno ukocen od hladnoce saljem poruku devojci da ne bude ohola vec da izadje(naravno pisano u sali), kaze ona je ispred. Ja sav zbunjen, kazem da sam i ja ispred...ona kaze pa jesi li preko morace....tu vec oboje skapiramo da cekam ispred pogresnog telekoma. Ipak se nadjemo, saznam da ona ipak i nije ohola vec jedna bas super devojka, pricamo uzivamo....zvoni telefon, pijani zenski glas me proziva "aaaaaa dje si oholi hahhahaha, uskace jos pijaniji muski glas oholiiiii hahahahah" Marija i Milan, napili se u Oku u Ruzveltovoj, Podgoricanka je negde poslala poruku svojoj drugarici i palo je prozivanje. Ove dve "budale" pijane su se valjale po snegu kad su me zvali, ulepsao sam im vece, a i period kad sam se vratio u BG, dupe su mi pomerili od zajebavanja. I ostade meni tako oholi. Kasnije sam otvorio mail (oholidzo), naloge po forumima (oholi...). A u stvari zovem se sasvim uobicajeno, Vladimir Petrovic i pojma nemam sto sam sve ovo napisao. Valjda kao neko secanje na prelepo druzenje dok sam studirao....