Kako je pastrmka prilicno oportunisticna zivotinja a larvi ima gotovo uvek manje ili vise izlozenih na recnom dnu, dalo bi se pretpostaviti kako se one njima mogu hraniti uvek u sezoni, pogotovo sa kolicinom proteina koje krupne larve nose. Ipak da nije tako uverili smo se svi i u zeludcima riba ih mozemo pronaci ili naslutiti tek po nekad. Pojava poznata pod nazivo drift poznata je i veoma je karakteristicna za neke (kako bi to na prvi pogled lako i poglesno mogli zakljuciti) prilicno staticne organizme. Larve tularasa, sa i bez kucica, velike kamenjarke, puzevi pa i recne skoljke cesto koriste to prepustanje vodenoj struji gonjeni nekom od potreba za menjanjem stanista (manjak hrane, gustina populacije, priprema za rojenje ...). Drift je karakteristican za jutarnje i vecernje casove kada inace svi pretpostavljamo vecu riblju aktivnost u hranjenju. Milsim da u ovome lezi odgovor na to zasto pastrmka prihvata imitacije larvi tularasa koje bukvalno jure niz vodu u odnosu na nase uobicajeno poimanje njihovog nacina kratanja. Takodje, pastrmke vrlo cesto gutaju sve sto im u vidokrug naidje, pogotovo u dubini gde se osecaju sigurno i ako to bar malo lici necemu hranjivom.
Posebno interesantan je drift larvi na povrsini ali smo do sada to vidjali samo kod vrsta koje za kucice koriste biljni gradivni materijal.
Jos i ovo, lovili smo pastrmke koje su se specijalizovale za hranjenje larvama, sa veoma prosirenim stomacima i to cak i po malim planinaskim potocima gde su larve i tularasi uopste dominantna hrana cele godine, uz kamenjarke, malo jednodnevki i gotovo odsustvo pratecih ribljih vrsta.