Ček samo još ovo da napišem. Od osnovne škole sam počeo da idem u ribolov pa sve do vojske kada mi je burazer zatražio opremu za ribolov dok nisam tu. U međuvremenu je on otišao u inostranstvo a ja kad sam došao iz vojske i potražio stapove i opremu kaže ostalo je kod njegovog kolege kada su išli u ribolov pa ili da odem ja da uzmem javiće mu telefonom ili kada dođe. Malo sam se i ohladio za godinu pa rekoh neka kada dođeš uzecemo pa idemo zajedno na vodu. I tako godina za godinu nikad i nisam uzeo opremu i posle 3-4 godina to nisam više ni pominjao niti me je interesovalo, ribolov sam zaboravio. 12 godina je prošlo, gledao sam sa klincem na tv ribolov i on je izrazio želju da bi hteo da proba. Što da ne kažem ja, nekada sam to voleo. Sutradan odem u lovac, kupim sebi neki bezveze stap i masinicu, neki vobler i deci po teleskop i crviće. Za vikend smo izasli na vodu. Čoveče, ne mogu taj osecaj opisati, samo je 5 minuta trebao, eksplodirao sam, neverovatan osećaj, mir, koncentracija, usredsređenost, zelenilo, reka žubori, čuju su ptičice, ma neverovatno, idila, vreme je stalo... prođe mi kroz glavu, pa dal sam ja normalan, eeee, 12 godina života sam ja ovo propustio i da nisu bila deca nikad ne bih ni otišao na vodu zaboravio sam kako je lepo. Nakon toga krenem da se polako ponovo zaluđujem ribolovom 7-8 godina kako sve to već ide i onda bam, mušičarenje, prava stvar. Poslednje 2 godine je vrlo interesantno i biće još žešće.
Hteo sam samo da kažem da to što ste se možda ohladili od ribolova je samo privremena stavka jer gde ćeš lepši način za proživeti slobodno vreme. Negde sam pročitao, ribolov je lud sport koji čuva od luđih stvari...