Moje skromno misljenje je da u lovu DH pa i switch stapovima primarni problem nije koliko cu daleko baciti, nego koliko cu blizu moci privuci strimer bez dodatnih komplikacija. Baciti se - nakon odredjene faze utreniraniranosti - moze i previse.
Ali, problem je kada glava dotakne ili predje vrh stapa. Jer nakon toga prica o komociji, lakoci rukovanja i ribolovnosti gubi smisao. To je 3-4 m stapa, plus 6-10 m strune (to su najkrace), plus, Poly (kod skandija), plus predvez. U najkracoj opciji smo na cca 20 m, u skandi ili 15 m u skagit kombinaciji. Ne spominjuci klasicne spey strune.
Sistem lova lososa i steelheda na vecim rijekam jednolicnog toka i jednolicne dubine je sistematsko pretrazivanje vode ili tzv. downstram swing. Cilj je unificirati pokrete, dubinu prolaza i raditi ih isto, po obrascu "jedan k0rak jedan zabac", uz sto manje fizikalije. Zvuci lijepo.
No, u lovu vecine drugih riba sistem je sustinski drugaciji. Gadjam odredjeno mjesto u vodi s pozicije koja mi je najkomotnija ili ribu koju vidim. Kutevi su razliciti i promjenjivi, distance su razlicite, tehnike bacanja su razlicite, dubine i nacini prolaza su razliciti. Nema unificiranih pokreta, tehnika lova je kombinacija swinga i aktivnog povlacenja.
Distanca od 15-20 m je minimum do koje mogu skracivati strunu. To je u normalnom musicarenju solidna daljina, ali u DH i switch mjerilima kao 'pod nogama'. Zbog duzine glave blize ne mogu. I zato volim krace stapove i krace glave. Odnosno pribor koji mogu vrlo brzo prilagoditi privlacenju na barem 15 m.