Krenem ja ujutro u tgovinu po hlebac, mleko... i naravno gledam usput u jezero, tu i tamo neka mala jezerska pastrmka na površini jer je ovo doba godine kada ih se da viditi inače več pred proleče spuste se na dubinu u hladnije slojeve vode i nema je na vidiku do naredne kasne jeseni...nadam se nekoj štukici ali nema je ni za leka...jezero je več skoro duboko u zimskom snu....vidim tu neku trojicu varaličara, igraju se nekim tvisterima, voblerima i mepsom...vidim da su suvi a i meredov im još suv i spakiran na ruksaku...predpostavljam nije bilo ničega na njihovim udicama...ako i je onda nešto skromno....po povratku iz trgovine tu i tamo zastanem na mestima gde znam da se velike štuke znaju pojaviti. Tako dođem do mesta gde sam i ulovio nekoliko baš krupnih komada i gde mi se jedna metrašica otkačila. I tu ispodjedne krošnjice ugledam ogromnu štuku, mislim da je ta največa koju sam ikada vidio uživo. Štuka je bila deeebela ko moja noga (otprilike) a duga sigurno oko 110-120cm. Krivo mi što nemam fotić sada sa sobom ali pokušavam sa visine da uradim fotku telefonom. Ali slika nije takva kako bi trebala da bude. Pod tom krošnjom svake godine vidim nekoliko metarski štuka...jedno vreme sam mislio da je sve jedna te ista ali vidim da se radi o njih nekoliko koje kruže na tom području...ova je bila do sada najdeblja koju sam ja vidio...jednu iz čamca sam vidio iste dužine ali malo manje deblju ali ova je bila ko bomba, Stomak ogroman a leđa ko moja noga a ja nisam baš neki mrša

Probajte samo malo razgonetnuti sa ove na žalost slabe slike o kolikoj štuci je reč...preko 10kg ima garant. Koliko tačno, to ne mogu da kažem.
E takve štuke su kod nas uglavnom dalje od obale na dnu ili u srednjem sloju ali ponekada priđe obali i tamo se ne zadržavaju mnogo dugo...u to sam se opet uverio...došao sam kući zgrabio fotoaparat i otrčao do vode u nadi da če biti tamo još koji sat ali ne, več se je povukla dublje....neko bi rekao, možda oni varaličari....jok, kada sam ju ja ugledao oni su odavno prošli pored nje i bili več daleko krečući se u drugom pravcu jezera...doslovno su prošli pored nje...za svaki slučaj sam pregledao to mesto i u prašini i blatu pored obale nije bilo svežih otisaka ničiji cipela, beton od obale je suv i prekriven prašinom...tu nije bilo žive duše več neko vreme....jednostavno se ta neman malo tu provrzmala i otišla nazad u dubinu. Glava je bilako u aligatora, patku divlju bi pojela bez frka.