Pozdrav ljudi,
evo prođe 40-ak dana od mog prvog javljanja, i juče sam prvi put u životu probao mahanje i zabacivanje.
Zahvaljujem se Goranu ("Strashni") koji se usudio da žrtvuje pribor i da mi pokaže osnove tehnike na vodi na Šumaričkom jezeru. Pokazao mi je osnovno zabacivanje i "kako sam se nadala dobro sam se udala" - sve u svemu nije komplikovano. Jak i hladan vetar (mene), je sprečavao da "pokažem svoje znanje" - ali kako Goran reče dobro je - imaš osećaj. Bacali smo (ja) jedno sat vremena i nekoliko puta je bilo dobro sve, nekoliko puta dobro nazad, nekoliko puta dobro napred, uz dva tri mršenja i dva tri kolapsa sistema. Uspeo sam da ispucavam desetak metara kanapa i za prvi put je super. Mogao sam da osetim kada ne uradim pravilno (koliko toliko) - odmah osetim bol u zglobu.
Meni je bilo bitno da upoznam osećaj bacanja i kako sve to izgleda. Fantastičan je osećaj držati lagani pribor i mogu samo da zamišljam kakav je osećaj upecati ribu. Znam da mi predstoji mnogo vežbanja, ali sve će biti zadovoljstvo. Šumaričko jezero je idealno za vežbanje - čiste obale sa jedne i obrasle sa druge strane, dosta prostora za vežbanje u raznoraznim situacijjama - od čistine do džungle.
Sledeće vežbanje uz nadzor će biti sa mojim štapom, čekrkom i strunom i jedva čekam. Nema smisla uništavati tuđe stvari za sopstveno učenje. Goranu hvala još jednom na strpljenju i trudu po hladnom i neprijatnom vremenu.
Neznam koliko će moji prvi koraci, Vama - iskusnim mušičarima - biti intersantni, ali morao sam da napišem.
Pozdrav svima.