Zadnjih 3 - 4 meseca sam proveo čitajući sve na forumu, šta se peca, kako, na koju muvu, gde se peca, razna iskustva i savete. O svemu sam dobro razmišljao, i pored svih razloga zbog kojih sam se NALOŽIO na mušičarenje, nikako nisam mogao da shvatim jedan od bitnijih razloga za mušičarenje. Uvek mi je nedostajalo nešto, uvek me kopkalo šta sam propustio da skontam. Danas mi je sinulo.
Elem, IZVINJAVAM SE ZA MALO OF
1. ja mogu da pecam na hleb - mogu da stavim ružu, leptira ili kocku - od hleba raznih proizvođača - ali to je JEDAN mamac.
2. Može da se peca na glistu, durdubaka, pijavicu - to je jedan mamac ( 'ajd neka bude tri)
3. Može na crviće - to je jedan mamac
4. Može na kačamak, valjke, bojli - to je još tri mamca
5. Može na kukuruz - jedan mamac
6. Može na živ keder i na filet - jedan, neka bude dva mamca
7. Može i na varalicu ( vobleri, kašike, meps, silikonci..). - neka bude deset vrsta
Kad se sve sabere imam mogućnosti da pecam na oko DESET -DVADESET vrsta mamaca, i to moram da se pripremim od primame do mamaca i opreme za ciljano pecanje određene ribe. U celu priču ne ulazi težine opreme i svega toga što se nosi i tegli.
Mušičarenje sve to baca u drugi plan. Ima neograničen broj mamaca - nijedna muva nije ista, nijedan strimer nema duplikat, razne imitacije raznoraznih insekata, zonkeri, poperi i šta svega još nema...MORE MAMACA. Neograničen broj imitacija prirodne hrane i neograničen broj mogućnosti da se upaca riba.
U sve ovome je i GLAVNA FORA - MORAŠ DA POZNAJEŠ RIBE I NJENE NAVIKE, ISHRANU I STANIŠTA, MORAŠ DA ŽIVIŠ SA PRIRODOM.
Ko to ne nauči DŽABE IDE. Valjda sam u pravu ?