Od 16. do 21. veka/stolječa ribičija u našoj nam deželi malenoj
U srednjem veku je kod nas u Sloveniji ribolov bio od bitnog značaja. Feudalna i crkvena gospoda je imala pravo na ribolov. Za njih su ribe lovili tada profesionalni ribolovci (ribari) i ribolov je ponekada bio i obavezan deo posla kmetova. U to se je podrazumevalo i prevoz čamcima, izgrađivanje brana i nošenje mreža. Pravo na ribolov je tada mogao da bude bez ograničenja ali su več tada postojala ograničenja na broj ribolovaca, također i ograničenja glede riba i voda. 1503. godine je več izašao prvi propis glede zaštite ribljega fonda za Gorišku grofiju (okrug). Kranjski okrug je prve propise za ribolov dobio 28.11.1880. Koroška i Štajerska su dobili ribolovačke propise 1882. a Prekmurje 1883. Ti lokalni zakoni su uređivali sva ribilovna prava i podelu voda na revire. Nakon 2. sv. rata 1945. je ministarstvo za agrikuluturu zabranilo ribolov. Zatim več 1946. je prihvačen privremeni zakon o uređenju ribolova u Sloveniji. 1948. godine je sledila podela voda na 13 jedinica kojima su upravljale ribarske zadruge. 1954. godine je bio prihvačen novi zakon o slatkovodnom ribolovu. Tada je u svakom okrugu bilo ustanovljeno ribolovačko društvo.
U slovenačkoj istoriji ribištva posebno mesto ima Ivan Franke (1841-1927). On je nestor slovenačkog ribištva i pionir ribogojstva na našim prostorima. Ravno 100 godina pre nego sam se ja rodio je on (1881. godine) jedan među prvima koji je osmukao i uzgojio potočnu pastrmku u podrumu mlina na Okroglem. To je na reci Savi kojom gospodari moje ribolovačko društvo Tržič. Posle je napravio mrestilište u Lajhu kod Kranja, bio je veoma aktivan i u okolici Ljubljane a isto tako velike zasluge ima pri izgradnji banskog mrestilišta u Bohinjskoj bistrici. Pored potočne avtohtone pastrmke je naše vode poribljavao i dužičastom pastrmkom iz severne Amerike i zlatovčicom iz Kanade. Također je bio aktivan istraživač, pedagog i publicist.
Prema zakonu republike Slovenije, sva prirodna bogatstva, planine, zrak, mora, reke, jezera, sve divlje životinje su javno dobro pod posebnim nadzorom države, gde je iskorištavanje tih dobara određeno zakonima. Krovni akt o zaštiti okoline i prirode u EU je zbrano u tzv. Naturi 2000. Svrha toga je biotska raznovrsnost i prirodni balans. Cilj je smanjenje zagađivača, smanjivanje regulacija (brana, akomulacija...) te vračanje kvalitete voda u barem 2. kvalitetni razred.
Danas je Ribolovački Savez Slovenije krovna organizacija slovenačkih ribolovaca. Do 2006. godine je je bilo 9 saveza ribolovačkih društava, sa novim zakonom o slatkovodnom ribolovu je jedan savez određen za sva ribolovna društva. Cilj tog saveza je očuvanje prirode i riblje populacije, čuvanje prirodnog okoliša i kulturne ostavštine/dedovne slo. ribištva, tradicije i dodatnog financiranja. Zadača našega saveza je da zastupa naše interese pred državom, da sudeluje sa državnim organima, stručnim institucijama... Povezana je sa međunarodnim organizacijama. Financira se od članarina, sponzora...
Sva ribolovačka društva su autonomna ali uređena po posebnim pravilima koja su određena u zakonu o slatkovodnom ribištvu. Svaka RD ima u upravljanju određene delove neke reke ili celu reku, gojitvene potoke, jezera...
Glede načina na upravljanje ribolovačkim vodama ribolovačka okolina je podeljena na revire.
Te revire delimo na:
1. Zaštitne
2. Ribolovne
3. Bez aktivnog ribolovnog upravljanja
4. Pogođene revire
Zaštitni reviri se dele na: gojitvene revire za prirodno uzgajanje autohtonih vrsta, rezervati za uspostavu populacije, rezervati za matice avtohtonih riba i rezervati genskog materijala.
U gojitvenim potocima je ribolov trajno zabranjen.
Vrste poribljavanja su: održavajučeg karaktera, dopunskog i sanacijskog.
Održavajučeg karaktera je tako da avtohtone ribe stare godinu dana ili dve godine iz potoga prebacimo u lovne revire. To su samo autohtone ribe. Te ribice su od malena čim su izašle iz ikre več u prirodnom ambijentu gde se hrane svojom prirodnom hranom i ne u mrestilišnom bazenu (potočna i lipljan a ponekada i mladica). Dopunsko poribljavanje je samo sa dužičastom pastrmkom koja je uzgojena u ribogojilištu. Budući da ne poribljavamo malim kalifama vodu nego samo onim za na udicu sve male kalifice koje se redovno javljaju svake godine su nam jasan dokaz uspešnom prirodnom mrestu. Sanacijsko poribljavanje je samo u slučaju prirodnih katastrofa.
Ima tu još toga o čemu bi mogao da pišem ali mislim da bi to bilo dovoljno za delomično razumevanje kako stvari stoje u maloj nam deželi podalpskoj
To sve, ali malo opširnije + etika, zakoni, poglavlja zakona, vrste, lovostaji i mere, poznavanje svih sportskih rib. tehnika je u ispitu za ribolov.
Na sreću mnogih komisija je često prijateljska pa večina iz prve položi ispit...ali budući da nikada ne znaš koga češ dobiti u komisiji dobro je da barem razumiješ sve ovo ako ne možeš sve detaljno zapamtiti.
Za sve one koji ne razumiju reč revir ili čim čuju tu reč to ih asocira na ribnjak pun "pitome" ribe koju može svak levat uloviti praznom udicom se mnogo vara. Revir = ribolovački okoliš u upravi određenog javnog tela. Tako da npr. ovde ne postoje potoci u kojima je dozovljeno loviti bez dozvole...sve vode su podeljene na revire, možda nekim od njih se neupravlja aktivno ali su pod određenom zaštitom.
Zbog velike najezde kormorana, nekih prirodnih katastrofi je negde sredinom 90tih kvalitet naših voda počeo da opada i isto tako i brojnost riba. Slava slovenačkih voda je počela polako da pada. Konačno, u zadnje vreme iako i dalje "ne cvate cveče u naše preduzeče" kvalitet voda se popravlja. Naša Tržiška bistrica je opet dobila ocenu 2. kvalitetnog razreda. Riblji fond polako se oporavlja ali još dosta nas čeka da bi nam vode bile opet bogate velikim natur ribama. Ekonsomska kriza je sve to dosta usporila ali ipak nekako se probijamo...