Aj da probam ovako:
Pre svega stap daje brzinu kanapu. Ono sto mi trebamo zahtevati od jednog stapa je da bude lak za bacanje, tj da u sto vecoj meri prebaci ulozenu energiju na kanap. Dakle sto manje gubljenje energije na sam stap.
Pogledajmo prvo kakve karakteristike imaju stapovi koji nemaju tu trazenu osobinu. Podelio bi ih na dve grupe. U prvu grupu spadaju, meki, duboki, spori stapovi koji se savijaju previse i to ili celom duzinom ili priblizno celom. Uglavnom u tu grupu spadaju jeftiniji stapovi. Ne bih sad ulazio u tehnicke razloge zasto su jeftiniji jer bi to bila tema sama za sebe. Ovakvi stapovi zahtevaju duze i snaznije pokrete da bi se prebacila ulozena energija na sam kanap a samim tim dolazi i do gubljenja energije na samo punjenje stapa. U drugu grupu bih stavi stapove sa izrazitom akcijom pri vrhu. Obicno se ovakvi stapovi oznacavaju kao " kruti" ili mozda kao brzi. Kod njih je nemoguce aktivirati koren a da se vrh ne preoptereti. Da bi to postigli opet su potrebni dugacki, veliki pokreti i naravno veliko gubljenje ulozene energije. Sa dugim pokretima sa povecava rizik za pogresno vodjenje.
Progresivna akcija stapa oznacava mogucnost stapa da brzo i pravilno prenese ulozenu energiju, koju dodajemo, preko korena na srednji i vrsni deo i sa vrha na kanap. Takav stap je aktivan u castu celom svojom duzinom. Po brzini tog prenosa, oznacavamo stapove kao Fast Progressiv ( tipicni primer je orvis hellios tip-flex), Medium fast ( guideline fario), Medium ( g. loomis east fork).... Progresivan stap ima malu razdaljinu izmedju tacke mirovanja vrha stapa i tacke vrha kad je optimalno opterecen. To sto stap radi celom duzinom omogucuje nam punu kontrolu i osecaj u casting ruci kako pri dugim tako i kod kratkih izbacaja.
Pre svega stap daje brzinu kanapu. Ono sto mi trebamo zahtevati od jednog stapa je da bude lak za bacanje, tj da u sto vecoj meri prebaci ulozenu energiju na kanap. Dakle sto manje gubljenje energije na sam stap.
Pogledajmo prvo kakve karakteristike imaju stapovi koji nemaju tu trazenu osobinu. Podelio bi ih na dve grupe. U prvu grupu spadaju, meki, duboki, spori stapovi koji se savijaju previse i to ili celom duzinom ili priblizno celom. Uglavnom u tu grupu spadaju jeftiniji stapovi. Ne bih sad ulazio u tehnicke razloge zasto su jeftiniji jer bi to bila tema sama za sebe. Ovakvi stapovi zahtevaju duze i snaznije pokrete da bi se prebacila ulozena energija na sam kanap a samim tim dolazi i do gubljenja energije na samo punjenje stapa. U drugu grupu bih stavi stapove sa izrazitom akcijom pri vrhu. Obicno se ovakvi stapovi oznacavaju kao " kruti" ili mozda kao brzi. Kod njih je nemoguce aktivirati koren a da se vrh ne preoptereti. Da bi to postigli opet su potrebni dugacki, veliki pokreti i naravno veliko gubljenje ulozene energije. Sa dugim pokretima sa povecava rizik za pogresno vodjenje.
Progresivna akcija stapa oznacava mogucnost stapa da brzo i pravilno prenese ulozenu energiju, koju dodajemo, preko korena na srednji i vrsni deo i sa vrha na kanap. Takav stap je aktivan u castu celom svojom duzinom. Po brzini tog prenosa, oznacavamo stapove kao Fast Progressiv ( tipicni primer je orvis hellios tip-flex), Medium fast ( guideline fario), Medium ( g. loomis east fork).... Progresivan stap ima malu razdaljinu izmedju tacke mirovanja vrha stapa i tacke vrha kad je optimalno opterecen. To sto stap radi celom duzinom omogucuje nam punu kontrolu i osecaj u casting ruci kako pri dugim tako i kod kratkih izbacaja.