Nikad nisam napisao ništa o ribočuvarima sa Belog Timoka (sad ću prvi put), a seljake (iako nisam sa sela) više cenim nego njih. Te poštene ljude više cenim nego bilo kog ko ima bilo kakve veze sa očuvanjem naše prirode i reka. Naši seljaci nisu lopovi. Oni sakupljaju hranu iz prirode od pamtiveka. Beru pečurke, kupine, love ribu... Ako ih niko u tome ne sprečava, oni to rade. Na belom Timoku je masovna pojava lova ribe rukama. Meni su dosadili ti "rukohvatači". Psujem ih najkrvavijim psovkama kad ih primetim. Ali nisu oni krivi. Kriv je onaj ko treba da ih spreči u tome.
Možda su ribočuvari iz Knjaževca i Zaječara nekom fini i simpatični ljudi. Ja ih ne gledam iz tog ugla. Oni su za mene nesposobnjakovići, pored kojih ribokradice rade šta god hoće, a divlje deponije niču na sve strane. Čak im je i reka koju čuvaju otrovana mali milion puta. Sad ispadoše junaci!? ???
Kada je došlo do velike bruke, umesto da pognu glavu i pocrvene, sakriju se, oni su verovatno rekli: "Seljaci..."
Seljaci su im krivi za sve. Ja sam prebrojao sve ribokradice na Belom Timoku i najžešći su baš iz obližnjih gradova, vikendaši. Među njima ima puno doktora, oficira, činovnika... Meni su baš oni najprimitivniji, jer kad im se prijede riba, znate li šta rade? Pošteno ne znaju da je ulove, pa ili razapnu mreže ili i sami pribegnu lovu rukama i taman se malo osveže. Upoznao sam ih skoro sve i mogu i da vam ih pokažem kad dođete na Beli Timok. Celo leto riju po reci. Naravno, njih niko ne dira, jer nikad se ne zna kad će da zatrebaju. Verujem da ih ribočuvari bodre da slobodno love, jer bolje oni nego "bedni seljaci".
E, to su za mene najprimitivniji ljudi, baš ti školovani vikendaši i njihovi ribočuvari, a ne seljaci sa motikom na ramenu, koji posle teškog dana na osunčanoj bašti bućnu malo u Timok i pokupe par polumrtvih riba.
Zato, molim vas da ne pišete o stanovnicima srpskih sela kao o nečemu odvratno primitivnom i štetnom!
Pre neki dan sam na Toplici zatekao predivan prizor. Dvoje mladih ljudi su sa motikama na ramenu prošli pored mene. Na licima im je blistao osmeh. Nisu se sramili svog posla i veselo su se približavali svojoj bašti. Zastao sam i uživao u tom prizoru. Retko se to viđa. Krivo mi je što nisam imao kameru da snimim taj predivni prizor. Siguran sam da bi bili srećni kada pored obližnje Toplice ne bi bilo onoliko otpada. Kada bi se neko postarao o njihovoj okolini i omogućio im da odlažu otpad na pravo mesto. To se neće desiti dok sa prezirom izgovaramo reč "seljaci".
I ja to ponekad uradim, ali se trudim da izbacim to. Nemoj da se ljutiš, Pedja na mene zbog ove kritike. Ona se ne odnosi samo na tebe, već i na sve nas, koji poistovetismo seljaka sa ružnim, naopakim i primitivnim pojavama. Predlažem da bar svojim manirima pokažemo seljacima da im je mesto na selu i da treba da se ponose svojim izborom da ostanu tu gde su se rodili, a ne da lutaju po gradovima, dok im seosko bogatstvo i imanje propada. Poštujmo ih i tretirajmo kao najvažnije čuvare prirode, reka, Timoka. Brže će oni shvatiti značaj reke koja im protiče pored dvorišta nego neki stomatolog, trgovac ili inspektor iz Zaječara, koji se na reci pojavi jednom mesečno, kako bi dopunio zamrzivač omiljenim mesom.