Ova reka nastaje spajanjem Svrljiškog i Trgoviškog Timoka, kod Knjaževca. prva reka je tipična kraška, a druga tipična bujična. Dakle, od samog nastanka, Beli Timok je mix. Nažalost, na tom mestu dobija još jednu značajnu pritoku, otpadne vode obližnjeg grada.
Za razliku od ostalih reka, Beli Timok je na mestu gde nastaje najzagađeniji, a na mestu gde se sastavlja sa Crnim Timokom i završava tok pod tim imenom, najčistiji.
Jako zagađenje često izaziva i trovanja riba, ali gotovo uvek u gornjem toku, prvih 10-15 km. Zahvaljujući bakterijama koje se hrane i razgrađuju otrove, a koje su veoma brojne na dnu Belog Timoka (razumljivo- uvek imaju hranu), srednji, a naročito donji tok reke su prelepi i prilično čisti. Zanimljivo je da je ova reka i moćan mehanički filter, pa je voda u donjem toku obično primetno bistrija nego u gornjem.
Profiltrirani otrovi, organski otpad i velika količina fosfata, koja dopire iz detergenata putem kanalizacije, zapravo obogaćuju dno ove reke. Vodeno bilje je izuzetno bujno na svim osunčanim mestima, a u podvodnoj džungli i hranljivom dnu živi ogromna masa životinjica, uglavnom gamarusa i larvi insekata.
Ribe su našle veoma pogodno stanište u Belom Timoku. Dominiraju skobalji i klenovi. U svakom viru i brzaku jasno se vidi izobilje krupnih skobalja, pored kojih povremeno prošeta i krupan klen.
Nakon prošlogodišnjeg katastrofalnog trovanja, reka se vrlo brzo oporavlja, čak i brže od (mojih) najoptimističnijih predviđanja. Međutim, treba izbegavati posećivanje terena oko Knjaževca, Donjeg i Gornjeg Zuniča, Ravne, Debelice i Minićeva. Vrbica, Borovac, Mali Izvor i Zmijanac su malo bolji izbor, a već nadomak Vratarnice ste izvan "trovačkog" rejona. Naravno, najbolje je pecati između Vratarnice i Zaječara...