Ovo moram da ispričam, da se malo q...im.
Pre neki dan odem da pecam crvenperku. Na jezeru u Šumaricama armija ribolovaca zauzela celi kej - dubina oko tri metra i svi jure crvenperku. Sede neki moji drugari i počinje zajebancija - poludeo si, kako te žena trpi tako blesavog, baci tu "pinklu" - uzmi štap ko čovek, dođi bre da pecamo normalno. Ja se odvojim sa strane keja i u plićaku vidim crvenperke pored trske.
Pitam što ne pecaju ovamo, smeju se i kažu - Ajd što je poblesavio, al što li je zaboravio da peca. Pa de da jurim crvenperku u plićaku. U ruke zabranjeno vatanje. Ti je nateraj da zine, a ja ću da joj ubacim crvića u usta. Popišaše se od smeha, smeju se svi, smeje se i neki nard što šeta okolo decu i kučiće. Bi mi krivo, da mi nije dobar drugar bacio bi ga u jezero.
Montiram se ja polako a oni samo dosoljavaju. Zajebancija do nebesa - urnebes.
Kažem - pa ni kod vas ne vidim da ste upecali. Oni pokazuju neke cverglane i nekoliko beovica. Ustvari niko ništa.
Stavim ja nimficu i jdeno pet minuta ne pipa. Zezanje ne prestaje.
Stavim CDC i prvi zabačaj - babaroga - preko 25 cm.
Tajac.
Muk među ribolovcima. Deca pritrčavaju da vide - cirkus. Ja zabacim ponovo i položim štap da mi deca ne pomrse kanap dok gledaju ribu. Pustim je natrag, a za sve vreme čujem - sličajno, i ćorava koka...., posrećilo mu se..
Operem ruke i uzmem štap da zabacim i osetim teško. Pogledam štap se savio skroz. Slučajno se uhvatio bas na suvu. Krivo mi, verovatno je sa gnezda, ali dok sam ga izvlačio vidi se da je veliki. Skupiše se svi ribolovci, šetači, deca, kučići...ja ga otkačim i odma u vodu bez merenja i slikanja.
E, reko, kolege drage, ja odo u kafanu, čas košta dva "Jelen" piva, a mom drugu ću da učinim - za njega jeftinije dva "Amstel" -a. Upis za učenje počinje odmah. Počeše da se guraju u razilaženju, al poludeše kad rekoh:
I ne gurajte se popreturaćete narod.
Smeje se narod, a većina odmah popakova šipke i kući. Moj drugar da izbegne zezanje dođe kao da pita jel to karbonac štap, pa šta ovo, pa ono....i namesti mi se ko dupe na nošu.
Još kad njegov sin reče - ćale, zajebi ovo više, čika Rančiću da me naučiš, neću više da se štrokavim.
Reko - sine, obavezno i to džabe. Ne dam više tvom ćaletu da te kvari.
Razbio sam ga od zajebancije, tresla se kafana od smeha.
I sad je ljut na mene, al mora da mi se javi kad prođem i sve se pravi da je u nekom poslu kad naiđem. A ja namerno stanem da popričamo o pecanju. Čak i njegova žena kaže - blesav, kad krene na pecanje stavlja galeriju na auto, da sve potera, kažem mu da ide ko ti, lepo, ko gospodin, a on ....
Šizenje i ludenje