Danas popodne sam nazvao prijatelja Samira (drugog ludaka pored mene koji maše po Baranji) i pozvao ga da proba samnom loviti smuđa strimerom inače je varaličar, a nedavno je počeo i mahati pomalo, rado je pristao. Uz friško pečene picete ( koje mu je žena pripremila da preživimo ta dva-tri sata na Dunavu) vozimo se polako prema Batini i kisikani, a uz put mu objašnjavam na koji način da plasira strimera i kako da ga vodi. Stižemo na vodu oko 19,00h postavljam ga na svoju stalnu poziciju gdje je i za očekivati da mu bar pokoji smuđarak "kvrcne" strimera. Uz još par kraćih uputa ostavljam ga da "maše" a sam stajem na 100-tinjak m od njega nizvodno. Uz slaba svijetla sa Batinskog mosta više sam gledao kako Samir baca nego u svog strimera. Oko 20,00h poviče Samir : "evo ga" potrčah tamo i uz savjete kako da ga umiri i primi ubrzo je vani mali smuđarak - nije veliki jedva 40cm ali je ulovljen strimerom-mušičarskom tehnikom i njegov je prvi na taj način. Vjerojatno sam bio sretniji od njega a i na njegovom licu ozario se osmjeh.Fotografiram ga a riba se pušta nazad . Usput mi govori kako je već imao par udaraca, te da sad otprilike zna kako na to reagirati. Nakon fotografiranja ostavljam ga da maše, spuštam se na svoju poziciju , nije prošlo ni 15 min. Samir ponovo poviče : " evo ga" žurim tamo i vidim da mu se štap uredno savija a poveća riba se bacaka po površini, dovikujem da ne sili, neka ga pušta, lomim noge po kamenju prema njemu i... taman kada sam stigao štap mu se naglo ispravlja a špaga olabavi. Mamicu mu njegovu, odeee prosu se iz Samirovih usta , tješim ga i polako se vraćam nizvodno. U narednih 50-tak minuta ništa se više nije dešavalo pa smo napustili Dunav i kisikanu naravno koliko god razočarani zbog velikog smuđa koji je imao bar 2kg, toliko i zadovoljni jer je ipak prvi smuđ ulovljen, led je probijen i sada samo treba da nastavi...
P.S. učenik je ovaj put prevazišao učitelja (ja nisam ima ni kvrca, a nije mi žao uživao sam u njegovim uspjesima kao da su moji)