Sinoć mi je otišao smuđ godine.Velika voda, gura kao luda,pun mesec ali je oblačno.Smuđu ni traga,nigde ne juri.Pokušavam na svim poznatim mestima,ništa.Stavljam veliki strimer sa olovnim očima kao otežanjem, bacam ga uzvodno.Jako brzo tone,na par metara od obale polako ga podižem sa dna,da ne zakačim.Odjednom kvrc,kontra,štap ostaje tupo savijen kao kad se zakači u kamen.A onda dva nabijanja koja me potpuno otrežnjuju iz blage uspavanke.Nabija kao lud,popuštam malo,vidim kako se zabeleo u obali,odjednom labavo.Spao je,komadina.Posle toga hvatam na mišiće dva sitna koja su se toliko plitko ubola da su sami spadali blizu obale.Lepo kažu stari ljudi, kad je pun mesec ne ide sa u ribe.