Nisam danas ali jučer sam mušičario bucove na zelenkasto bistroj Savi. I opet (kao i dan ranije) nisam ulovio ni jednog, iako je bilo još više akcije - tri pračenja strimera, dva prilaženja sasvim do strimera i jedan nerealizirani udarac. Pravi je adrenalinski užitak kad se, nakon što se primiriš u vodi do koljena, a kederi ponovo okupe, pojavi jato bucova i stane ih proganjati na par metara od tebe. Najbolje se pokazao ovaj zelenkasto bijeli strimer, a probao sam i tamnije varijante. Pitanje za iskusnije - zašto imam toliko nerealiziranih pračenja i dodirivanja? Lovim ih u vodi dubine do 1m, na nekih 15m udaljenosti, iako sam pračenja imao doslovce pod nogama.