Pominjli smo bol u ruci i opasnost da se ostete zglob i tetive. Neki su to ismejali. Da li zaista mislite da uspesan musicar, koji cesto kontrira i ubada ribe, moze to da radi satima na velikim distancama. Da li neko od vas, zapravo, zna koji je to osecaj kada treba 20 metara konca "zalepljenog" za vodu, opustenog, jer,npr., pecate na suvu muvu, povuci odmerenom snagom i brzinom i uspesno zakaciti ribu s druge strane. Ja cu vam reci, taj osecaj se zove bol, ako koristite stap od 2.5 metara i konac br. 5. Mozda ne prvi put, ali dobar musicar "u akciji" to ponavlja vise puta (cak do 20 puta na sat), kad riba proradi! Da li treba da dodam i to koliko ruka trpi prilikom cestog zamaranja. Naglasavam da, uspesan musicar, kad riba normalno radi, vadi i dosta riba. Prosto se razocaram kad posle veoma napornog zabacaja i mnogo napornije kontre otkrijem da sam jos i krupnu ribu ubo(o). Koliko puta cu to moci da ponovim, a da me ruka ne zaboli? Kod pecanja suvom muvom pristalice dalekih zabacaja izgleda da i nemaju ovakvih problema, jer njima riba, po pravilu, veoma retko udara. Cesto se pitaju zasto i najcesce (vlastito) objasnjenje im je da nisu dovoljno daleko bacili. Celu karijeru provedu dobacujuci nesto, a da nikad nista ne love. Stalno menjaju stapove, kupujuci skupe, bacacke modele, koji i jesu napravljeni bas za takve musterije! Znam o cemu pricam poznajem puno takvih musicara. Jos nisam video ni jednog "bacaca" da se pohvalio redovnim ulovom. Nijednog!