Salmonide ne jedem jer mi zabranjuje Vera (sestra od mog teče Igora), basa ne jedem jer mi zabranjuje Serafimovski, kečige i maniće ne jedem jer ne umem da ih uhvatim, od onog što hvatam i jedem cenim smuđa i grgeča.
Vidim da neki porede rečne ribe i morske pa dolaze do raznoraznih (pogreših) zaključaka... Smuđ iz čistog brdsko-planiniskog jezera je riba koja može da se takmiči sa većinom morskih riba, i po ukusu i po činjenici da je iz nezagađene voda, što mnogo mora danas nije.
Što se bele ribe tiče, ovog veka nisam poneo nijednu, ali sam ih ranije jeo često. Klen, skobalj, bucov, mrena... Puno kostiju, ali sasvim ukusno meso, naročito ako se nareže poprečno i reš isprži ili samenje i naprave se pljeskavice sa sojom, jajima...
Volim i reš beovice sa limunom.
Volim i šarana, naročito ečkog.
Volim i reš pečene krivolovce, mada ih ne jedem, samo uživam u pripremi, posle dam mačkama.