Prelep septemabrski dan na Gradcu!

Da ne duzim mnogo... Odmah po silasku sa zeleznicke stanice, malo iznad Pacetovog imanja, u delu gde put prelazi preko reke dobijam prelepu potocaru na bambulu. Bacao sam kao u 90% slucajeva, tamo gde mislim da riba treba da bude, dakle - napamet i uporno. Nisam ni video kako je pokupila, gledao sam iznad sebe gde su se dve manje hranile aktivno na povrsini. Vidim veliki krug u vodi i pomalo razocarano zatezem kanap, ali ipak je tu! Lepa borba i moj licni rekord, nesto preko 40cm, mrsavi borbeni muzjak. Nastavljam dalje, ali zbog radosti i zadovoljstva odlucujem da uzivam u svim carima nase najlepse pastrmske vode, da oprobam neke nove musice, da se nadmudrujem sa pastrmkama, pa se zbog toga cesto i dugo zadrzavam na jednom mestu provodeci vreme u slikanju, isprobavanju musica i nadmudrivanju. Odusevljen sam kolicinom mladji pastrmke u reci. 100% sam siguran da je prosle godine nije bilo ovoliko kao ove. Svuda vrvi od pastrmkica velicine strimera, dok se one do 10-ak cm prave vazne i glume velike ribe, pa se vec ponasaju kao odrasle jedinke. Koliko je lepo videti mnostvo takvih prizora svuda na reci, toliko i otezava pecanje. Gde god padne musica one su tu da je posteno ispljuskaju u pokusaju da je udave i pojedu pre onih krupnih kojima ciljano bacam musicu. Tako da sam se prosetao polako do Rokine kuce, malo slikao, doruckovao... Pa odlucujem da tu provedem ostatak dana testirajuci neke svoje kreacije, kao i tudje koje sam dobio na poklon. Menjam, isprobavam, zezam se, dobijam nekoliko sitnijih na proverene imitacije pecinara kojeg malo kasnije ostavljam na grani. Dobijam jednu malo vecu na sivkastu jednodnevku koju sam dobio na poklon od jedne zene u Visegradu koja se bavi vezivanjem musica. Pocinju da se roje sive i maslinaste jednodnevke, a ja, maler, nisam ni primetio da sam zaboravio kutiju punu imitacija jednodnevki. Biram, trazim po kutijama sve sto moze da lici na njih, ali dzabe... Poslednjeg pecinara sam ostavio na grani, tako da sam roj docekao i ispratio potpuno nespreman. Nisam se mnogo nervirao oko toga, ipak sam tu da uzivam, pa stavljam zelenog gamarusa da malo zakuvam stvar. Odjednom sve one nezainteresovane pastrmke od pre par minuta postaju nenormalno opsednute tim gamarusom. Desavalo se da bacim iza ribe, da joj prebacim preko ledja, ali je ona i dalje kupila kad god bi videla gamarusa. Zabavljam se lepo. Vec je vreme da se ispisem i krenem. Pokusavam da prevarim pastrmku ispred sebe, ali mi ne polazi za rukom. Medjutim, iza nje dolazi vidno veca riba, pa krecem da bacam njoj. Samo sto je gamarus pao u vodu, ona ga je pokupila i izletela celim svojim telom iz vode! Kakav torpedo! Nenormalno se borila, iskakala! Pravi poslastica za kraj sezone! Zenka, ne tako dugacka, tu do 40cm sa repom, ali vidno podgojena i znatno krupnija od moje prve danasnje i duzinski rekordne pastrmke. Ne znam da li se ona vise umorila ili ja, stajala je u vodi i pozirala za par lepih slika. Sve u svemu, prelep dan za zatvaranje (moje) sezone na Gradcu.
Je l' ja ono rekoh "da ne duzim mnogo"

Salim se... Evo par slika onako na brzinu uradjenih, uzivajte. Do sledece sezone...
