Da i ja izjavim nešto za dnevnik.... Prvo pecanje pastrmke se nije slavno završilo, dakle, bez upisa. Imao sam jednu na udici 3-4 sekunde i jednu sam samo bocnuo i ode. Da budem iskren, onu prvu sam bocnuo zahvaljujući indikatoru a drugu nisam imao pojma da mi je trzala

Uvideh neke stvari, upoznah nove ljude, nešto sam i naučio. Pre svega treba da organizujem opremu na sebi, sve mi je nekako na kontra ruku, treba da pecam mnogo brže ( predugo se zadržavam na jednom mestu ), svi me živi obiđoše tako da sam, u stvari, išao posle stampeda. Mesingane glave na mojim nimfama su gotovo neupotrebljive u brzacima, gde se najviše i dobijala riba. Strimere treba i veće i teže da napravim, bez hakla. Moji sa haklom su izgledali kao pufne

i slabo su tonuli. Imao sam par komada bez hakla ali su bili isuviše laki. Fali mi i nimfi na manjim udicama pa ću to uskoro i da navežem, sa tungstenom, naravno a ne mesingom. Oprema za gaženje se odlično pokazala, baš sam zadovoljan. Što se ostalog tiče, dan ispunjen maximalno. Na šarenom platnu beše zanimljivo, kao na takmičenju, jedan do drugog uz obavezno zezanje ali to će akteri da ispričaju, da ne valjam iz treće ruke. Nastavljamo uzvodno i usput crnogorac ( zaboravih mu ime ) hvata prelepu pastrmku, odokativno 50-ak cm. Dođosmo do izvora, popismo izvorske vode pa lagano nazad. Na ručak smo, kolega i ja, debelo zakasnili ali ipak ostade i za nas nešto. Valjevsko pivo je došlo ko kec na banku posle ručka. Krećemo nazad i usput pecamo. Opet ja na začelju kolone. Onaj Mita skače ko zec po kamenju a mene počinju lagano da bole stopala. Do kraja nije bilo nekog dešavanja a onda je usledio uspon do parkinga kod manastira. Tih 200-nak metara je bio šlag na torti, kad nisam umro.... Već na pola uspona sam osetio kako mi se lice i uši žare, mora da sam bio crven ko bulka. Trebalo mi je 10 minuta da dođem sebi i počnem presvlačenje. I to bi bilo otprilike to.... Uskoro ću ponovo otići ali radnim danom, da ja lepo, natenane, pročešljam ceo teren a ne ovako na juriš. Naravno, sa svim ispravkama koje su prekopotrebne. Do sledećeg puta na vodi ....