Hakouyo bi bio dobar štap kada bi imao pouzdan blank i trajne sprovodnike. Kad se setim sa kakvim sam ja štapovima počinjao sredinom osamdesetih, Hakuyo je prava lepotica. Na žalost onih koji kupuju Hakuyo, on niti ima pouzdan i jak blank, niti su mu ostale komponente zadovoljavajuće. Moj prvi štap je bio Made In USSR i težio je oko 500 g, ali nije bilo šanse da se polomi, jer je pri vrhu bio oko 5 mm. Drugi je bio neki Shakespeare, a treći Germina, koji je bio prilično čvrst i pouzdan. Ćetvrti je bio čuveni Silstar MX sa karbonsim vlaknima, a peti Browning Graphite Titanium, na kome bi mi i u 21. veku mnogi pozavideli, iako sam ga kupio 1990. ili 1989, ne sećam se, samo znam da je premijer SFRJ bio Ante Marković i da je jedna nemačka marka vredela 7 ili 9 novih dinara, a ja sam štap platio 500 DM.
Tek kada sam se domogao dobrog štapa počeo sam sa ozbiljnim ulovima. Možda to i nema veze jedno sa drugim, ali možda i ima. Možda je dobro da se kupi prvo Hakuyo, da se nauči prva i najvažnija mušičarska lekcija, KAKO IZGLEDA LOŠ ŠTAP. Dakle, mogao bih čak i preporučiti početnicima da se prvo uhvate za Hakuyo, pa se opamete. Možda je bolje i to, nego da prvi dan uzmu Thomas / Thomas, pa nikad ne saznaju stvarnu vrednost dobrog ili lošeg štapa.