Dobra tema...
Ja sam pastrmku uvek lovio, a i danas lovim sam. Ne iz sebicnosti, nego zbog toga sto u mom rodnom gradu nije bilo musicara, a trenutno ovde ne poznajem nijednog, jer sam u ovom kraju odnedavno. Ako se desi da na vodi zateknem ribara koji je stigao u isto vreme, pitam ga na koju ce stranu (ili on mene, zavisi ko se prvi spremi pa pridje drugom). Ako on ode uzvodno, ja krenem niz vodu i obrnuto. Kada sam pecao na vodama gde je guzva (takve izbegavam do maksimuma i jako retko na njima lovim), desava se na nekim od njih da se ribari smenjuju na jednom potezu-onda se samo prati ustaljeni red. Ako lovim nizvodno i vidim musicara koji lovi uzvodno, izadjem na vreme i obidjem ga u velikom luku od vode. Isto ako nekog sretnem koji sporije lovi uzvodno-obidjem ga i preskocim solidan deo terena pre nego sto ponovo udjem u vodu. Ovo su standardna pravila sportskog ponasanja. Na kraju, ako se desi situacija koju je Mix opisao u postavljenom pitanju, mislim da je bacanje novcica dobro resenje. Svi imaju zelju da dobro prodju i tu najbolje kocka odlucuje...nema ljutis!!
S druge strane, cesto sam lovio u okeanu sa obale sa drustvom, dok sam pored njega ziveo. Posto sam izigravao vodica, uvek sam prijateljima davao najbolja mesta i upucivao ih na imitacije, metode povlacenja i ostale detalje koji donose uspeh. Rezonovao sam da sam ja tu stalno, a njima, koji ponekad dolaze iz daleka, je zaista bitno da iskuse taj tip musicarenja. Naravno, to se coveku sve vrati, na neki nacin. Na velikoj povrsini kao sto je plaza ili greben, lako je loviti paralelno. Medjutim, kao domacin sam uvek ustupao prve hice oko neke strukture pored koje se grupise riba(stene, nagli pad dna i sl.)gostu. Tu prvi zabacaj cesto donosi udarac.
Ako se lovi iz camca i pozicija u istom je kljucna za uspeh u lovu, dva prijatelja najbolje love tako sto se smenjuju posle svake ulovljene ribe-ovo je prilicno ustaljena fer plej procedura.