Flydoc: lepe musice i mislim da su fine za pecanje, ne samo gledanje.
Mix: posto sam prezentacionista (dajem prednost plasiranju muve), ne spadam u one koji ce preporucivati specificne muve. Amerikanci imaju izreku: “there are many ways to skin a cat” i tako i u musicarenju postoji puno nacina da se savlada problem. Lepota je sto ce svako od nas izabrati nacin koji njemu, kao personi, najbolje odgovara i uzivati u licnom izboru. Mislim da su musice deo izraza svakog ribara, kao i njegov/njen izbor opreme-vrlo licna stvar. Verujem u dobru prezentaciju jer je u njoj najcesce kljuc uspeha, bez obzira kakvu muvu imamo.
Za majsku muvu sam upotrebljavao razne imitacije, od Compara-spinnera i duna, do emerdzera najraznoraznijeg tipa. Spadam i u ribare koji cesto vole da bace strimer ili nimfu u sred rojenja, tako da nisam “dry-fly only” cistunac. Od tvojih muva na slici (pitao si za misljenje) mi se najvise svidjaju donje cetiri, bez razmisljanja. Extended body (lici na hibrid comparadun-mohican may) bi bila moj izbor za komercijalno vezivanje. O ultrarealisticnim sa stampanim krilima imam podeljeno misljenje. To su divne muve i podsecaju me na musice koje je pre 15 godina lansirao Mike Tucker sa svojim liqui-lace inovacijama. Bile su za to vreme nevidjeni novitet, ali se nisu zadrzale na trzistu. Danas je ovakvo vezivanje hit na mnogim forumima, magazinima, sajtovima, zahvaljujuci i Oliju Edvardsu, ali su liqui-lace bili preteca Oliverove skole. Ljudi poput Paul Whillock-a su doveli do savrsenstva super realisticne muve i stvorili od njih maltene umetnicke objekte.
Ipak, u ribolovu musica ne treba da predstavlja dragocenost, nego potrosni materijal. Gledam stvari i sa umetnicke/kreativne (to mi je vezano za profesiju), ali i prakticne strane. Vise od deset minuta za ovakvu muvu je mozda malo predugo i trebalo bi da se itekako odrazi u ceni musice. Znam sta je komercijalno vezivanje muva, jer sam svojevremeno malo vezivao za najstariju musicarsku radnju u USA, bostonski Stoddard’s i mozda zato vise gledam na efikasnost, te danas ne uzivam previse u vezivanju muva kako sam nekada umeo. Naravno, druga stvar je ako vezujete samo za sebe i svoju dusu. Sto se njihove uspesnosti u lovu tice (a to treba da bude glavno merilo), dodatno vreme koje se utrosi za njih najcesce nije proporcionalno dobitku u lovnosti. Ako meni nije, to ne znaci da nekom drugom nece biti (da me opet neko pogresno ne shvati). I sam ponekad vezem ultrarelisticnu muvu, sacuvam je za specijalnu situaciju i na kraju se ispostavi da mozda i nije najbolje resenje. Bitno je da ste vi zadovoljni i da verujete u muvu.
Interesuju me neobicni, pa i stariji dizajni musica, cesto i oni “koji ne lice na muve” kako to MixMaster rece. Mozda i zato sto mi se u zadnje vreme interes okrenuo i prema starijim tehnologijama opreme (stapova, cekrka, struna, itd), mada sam oduvek bio privucen jednostavnim resenjima (logika “less is more”). Jedno nekako ide uz drugo… Evo i slika stare francuske imitacije Andelle, koja funkcionise i kao dun i kao emerdzer. Komadicem zlatne zice pricvrstite duza krila od gluvare i muva se na licu mesta transformise u emerdzer. Mozda je odavde cuveni LaFontain pozamio ideju za svoju Sparkle Pupu, uz novije materijale? Andelle je 30 godina starija od LaFontainove pupe. Odmotajte zicu i dobicete mekonogu muvu sa dva krila kojom mozete loviti po povrsini ili ispod nje. Mozete i da je na vodi secnete makazama i dobijete nesto kao soft hackle comparadun-comparaspinner za izbirljivu ribu. Na kraju je moderna paraloop varijanta sa polipropilenskom kosuljicom koju sam vezao da je isprobam ovog leta za vreme Hexagenia rojenja.