Priznajem da sam jučerašnje komentare napisao pod utjecajem jednog ruskog filma kojeg sam baš jučer odgledao, a u kojem tip doslovno razbija smuđeve, šarane i somove na rijekama i jezerima, prilazeći im sasvim blizu. Iako ni iz onih pogledanih morskih filmova nisam stekao bitno drugačiji dojam. Naravno da je ribi svejedno na kraju kad je mrtva (čak bih rekao da bi ona radije izabrala trenutnu smrt strijelom u čelo naspram kačenja udicom, zamaranja....), ali ono što me smeta kod puške je ulaženje u riblji teritorij, pod vodu. Tu mi se gubi ljepota.