Preliv. Mita I Neba zavrsavaju bacanja bez ulova. Znam tesko je poverovati da Profa nije uhvato lipca koji napada sve zivo u mrestu, kad ga je najlakse upecati. Stojim I gledam preliv. Primecujem jedan deo osecam da je to mesto koje krije ogromnog lipca. U meni se bore osecanje krivice I osecanje radosti u trenutku kada vadim velikog lipljena, ribu zivota na Gradcu. Vec vidim namrstena lica kolega sa foruma I njihove osude ali isto tako vidim I Protu kako nosi Partizanov dres kao I Mitu koji mi ne veruje da sam klepio macolu. Trenutak dvoumljenja traje i odjednom u pozadini cujem Profine reci:" Ti ovakvog Maricu i na Drini da uhvatis i da budes srecan al na Gradcu nemas sanse ( njegov lipac od 35 cm ). Alea iacta est. Vadim svoju musicu za Gradackog lipljena. Lagani uzvodni zabacaj i mending. Vrh kanapa lagano klizi po povrsini. Na nekih 6 m lagano krece u stranu. Kontra i velika riba je na stapu. Pokusavam da dozovem Bakija i Vranu. Trenutak nepaznje i riba spada. Vec vidim kako prase odlazi sa raznja i sebe u halterima i cipelama na stiklu. Odlucujem se za ponovni pokusaj. Pomisliti da ce ista riba pokupiti musicu u razmaku od 10 sec ravna je nemogucem. Lagani zabacaj. Nimfa pada pod drugu obalu mendujem kanap i pustam strunu. Vrh strune dolazi do istog mesta i krece u stranu, delic secunde i neverice. Podizem stap. Crna krece ka povrsini.Riba je tu, ogromna. Krece borba. Njegovo visocanstvo Gradacki lipljen nakostreseno perajem sece povrsinu vode. Dozivam Vranu i Bakija koji su zaokupljeni Bakijevim " Simi" cipelama bez filca. Riba pokusava da se domogne druge obale ne uspevam Jos jednom dozivam ekipu i Vrana me vidi. Sve ostalo je legenda. U trenutku pustanja lipljena shvatam da sam izneverio ocekivanja, svih onih koji nisu verovali da cu uhvatiti lipljena ne na prvom izlasku ni kao prvu ribu vec nikada. Znao sam da sam postao dvolican i da povratka nema. Da cu uzburkati strasti mojih drugara hiteck i internet musicara, koji ce me kuditi. Krst koji cu morati vecno da nosim " Kralj Gradackih lipljena" .