Blue FOX je napisao(la):
Nacuo sam neka izlaganja da ih ima tri vrste, a to su Neretvanska mekousna koja obitava u Neretvi, Zetska iz Zete i Zlousta koja boravi u Krki.
Mada sam naleteo na jedan clanak de se pominje i Solinska,pa ako iko nesto vise zna o njoj neka pise..
ISTRAŽIVANJA dr. Aleš Snoj
Tijekom proučavanja genetske pozadine mekousnih pastrva iz Neretve i Žrnovnice na osnovi razlika u samoj strukturi DNK proučavana je filogenija i genealogija tih dviju podvrsta i došlo se do saznanja o njihovoj međusobnoj srodnosti te o njihovoj srodnosti u odnosu na ostale predstavnike iz porodice Salmonida.
Genetsko istraživanje mekousne pastrve
Mekousnu pastrvu (Salmothymus obtusirostris) uvrštavamo u porodicu Salmonida. Lako je prepoznajemo po izgledu koji se prilično razlikuje od tipičnog izgleda pastrva. Na njenom tijelu nalaze se crne i crvene pjege nepravilnog oblika (slične slovu X). Crne su uglavnom raspoređene na prednjem dijelu, a crvene su rjeđe i razasute po cijelom tijelu. Po ostalim karakteristikama kao što su visok trup, prilično izdužena njuška, mala, mesnata i meka usta s malim zubima, te velike ljuske, mekousne pastrve u znatnoj mjeri nalikuju na križanca između lipljana i potočne pastrve.
Četiri podvrste mekousne pastrve
Baš zbog tih specifičnosti je mekousna pastrva poznata širom svijeta. Svojim vanjskim izgledom mekousna pastrva odražava dosta arhaičnih morfoloških osobina, zato je mnogi autori opisuju kao reliktan tip pastrve, a zbog svog neobičnog izgleda i morfoloških osobina uvrstili su je u poseban rod. Mekousna pastrva je endemit rijeka srednjeg i južnog Jadranskog slijeva, stoga je ne nalazimo nigdje drugdje u svijetu. U svom je habitatu naselila one dijelove rijeka koje obično naseljava i lipljan, mada on nikad nije živio u tim rijekama kao autohtona riba, već ga je čovjek zadnjih desetljeća unio u te rijeke. Zajednička svojstva svih habitata u kojima prebiva mekousna pastrva je blaga klima i posljedično neizrazit utjecaj ledenog doba, što se u mnogo čemu razlikuje od habitata koje poseljuje potočna pastrva (Salmo trutta). S obzirom na njena morfološka svojstva, mekousnu su pastrvu podijelili u četiri podvrste:
- "Zlousta pastrva" (S. o. krkensis Karaman, 1926 god.), koja živi u rijeci Krki;
- "Solinka" (S. o. salonitana Karaman, 1926 god.), koju nalazimo u rijekama Jadro i Žrnovnica;
- S. o. oxyrhynchus Steindachner, 1882 god., naseljava rijeku Neretvu sa njenim pritocima, i
- S. o. zetenzis Hadžišče, 1962 god., koja živi u rjieci Zeti.
Jedna od najugroženijih slatkovodnih vrsta riba
Do sada, osim osteoloških analiza (analize koje proučavaju oblik kostiju) na podvrsti oxyrhynchus, nisu bile izvedene nikakve detaljnije studije na cjelokupnoj vrsti te pastrve, zato je i opstanak spomenutih podvrsta još uvijek u pitanju, a također je u pitanju i njen taksonomski status unutar familije Salmonida. Postoji mogućnost da je mekousna pastrva pradavna vrsta ili da je to samo poseban oblik potočne pastrve, koja se prilagodila na specifičan okoliš i razvila nekoliko posebnih i za nju specificnih morfoloških osobina. Oni koji su skloni drugoj hipotezi oslanjaju se na činjenicu da se mekousna pastrva može uspješno križati s potočnom pastrvom.
Za mekousnu pastrvu možemo slobodno reći da je jedna od najugroženijih slatkovodnih vrsta riba zbog veoma malog i ograničenog područja u kojem živi, pa čak i radi toga što su njeni habitati danas često podvrgnuti općem zagađivanju okoliša. Ona je danas ugrožena najčešće od raznih utjecaja kao što su regulacije riječnih tokova, izgradnje brana, zagađenje rijeka, prekomjeran izlov, unošenje drugih neautohtonih vrsta koje za mekousnu pastrvu mogu predstavljati kompeticiju kako u fizičkom (lipljan /Thymalus thymalus/) tako i u genetskom smislu (alohtone linije potočne pastrve /S trutta/, koje predstavljaju potencijalnu opasnost za nekontrolirano križanje). Osim već spomenutog moguću opasnost predstavlja također i sve toplija klima. U danim okolnostima mogućnosti za očuvanje te jako rijetke vrste bile bi najprije u prestanku unosa neautohtonih kompeticijskih ribljih vrsta, njena potpuna zaštita u smislu izlova, ne mijenjanju i ne uništavanju njenih habitata, te u uzgoju nasadnog materiala u ribogojilištima, čije bi se potomstvo ponovo unosilo u prirodne habitate mekousne pastrve.
Analiza genetskih markera
Do sada smo na Odjelu za zootehniku Biotehničkog fakulteta Univerziteta u Ljubljani, u suradnji s kolegama s Agronomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (S. Muhamedagić) i s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (R. Safner sa suradnicima) te s ljudima na terenu (Ribarsko udruženje Konjic i R. Bakota), proučavali genetsku pozadinu mekousne pastrve iz Neretve i Žrnovnice. Uspješno smo analizirali određene informativne regije na dva eksperimentalna sistema genetskih markera (nuklearna i mitohondrijska DNK) kod obaju podvrsta mekousne pastrve i različitih predstavnika iz porodice Salmonida. Na osnovi razlika u samoj strukturi DNK proučavali smo filogeniju (povijest biološkog razvoja) i genealogiju (nauka o međusobnom omjeru među rodovima) tih dviju podvrsta i stoga došli do saznanja o međusobnoj srodnosti između te dvije podvrste te o njihovoj srodnosti u odnosu na ostale predstavnike iz porodice Salmonida.
Mekousna pastrva iz Neretve
Mekousna pastrva iz Neretve je na oba proučavana sistema genetskih markera odražavala vlastite karakteristike po kojima se je prilično razlikovala od potočne pastrve, a još mnogo više od lipljana. Na osnovi filogenetske analize zaključili smo da mekousna pastrva iz Neretve predstavlja pradavnu i zasebnu liniju unutar roda Salmo koja se uspjela oblikovati još prije nastanka "današnje" pastrve (S. trutta). To saznanje je u suprotnosti ustaljenoj klasifikaciji Salmonida u rodove, koje se u primjeru mekousne pastrve temelji samo na sličnosti u vanjskom izgledu i na osnovi te činjenice tu vrstu uvrštavaju u samostalan rod.
Ako pogledamo rezultate genetskih analiza, nastanak mekousne pastrve seže u doba gornjeg Pliocena (~2,5 milijuna godina unazad), što znači prije ledenog doba. Na samo područje gdje danas susrećemo mekousnu pastrvu ledeno doba nije imalo velikog utjecaja, pa se zbog toga, kroz njenu evolucijsku povijest, nije trebala prilagođavati novim okoliškim uvjetima. Zbog toga se je, za razliku od većine preostalih vrsta pastrva, vjerovatno sve do danas očuvala u svome prvobitnom obliku.
Mekousna pastrva iz Žrnovnice
Genetske analize na mekousnoj pastrvi iz Žrnovnice odražavale su nešto drugačiju sliku. S obzirom na jedan tip proučavanih genetskih markera (mitohondrijska DNK) ta se podvrsta pokazala jako srodna liniji potočne pastrve koja naseljava rijeke Jadranskog slijeva. Po tom kriteriju bi je tako mogli opredijeliti kao posebnu liniju potočne pastrve. Na drugoj strani su, dakako, analize na drugom markerskom sistemu (nuklearna DNK). One su pokazale znatno veća odstupanja između mekousne pastrve iz Žrnovnice i potočne pastrve, te potpunu istovjetnost s mekousnom pastrvom iz Neretve. Spomenuti rezultati ukazuju na to da je ta podvrsta možda polifiletska (izlazi iz više skupnih predaka) i da je najvjerovatnije nastala kao rezultat davnog križanja izvorne mekousne pastrve koja je primarno naseljavala područje današnjeg Jadranskog slijeva i potočne pastrve, koja je to područje kolonizirala puno kasnije (~prije 300 tisuća godina). U korist spomenutom križanju govori i vanjski izgled te podvrste, koji odražava određene osobine mekousne i potočne pastrve.
Ostale dvije podvrste iz Krke i Zete su do sada ostale još uvijek neproučene. Njihove genetske osobine namjeravamo proučiti u narednoj godini i uvjereni smo u to da će spoznanje genetske pozadine tih dviju podvrsta doprinijeti ka razumijevanju evolucije mekousne pastrve.
--------------------------------
A pogledaj i ovo: http://www.balkan-trout.com/studied_taxa_1_softmouth.htm