Musicarenjem se bave milioni ljudi. A ona stara izreka "100 ljudi 100 cudi" lepo oslikava da i u musicarenju postoje svakojaki ljudi. Tu ima postenjaka, jednostavnih, produhovljenih, strpljivih, junaka, "gentlemena" (op. za tuđicu) ...ali ima i onih totlno suprotnih. Dakle: egoista, malograđana, seljačina, slabića, lopova, ribokradica, sirovina, debila, snobova... Ali svi vole jednu stvar a motivi su različiti zašto tko šta voli.
Jedni mistificiraju mušičarenje, drugi ga romantiziraju, treći ga jednostavno imaju kao deo svog života bez ikakvog mistificiranja i ulepšavanja ili preterivanja u svoj lepoti koju mušičarenej obuhvata. Ima i onih kojima je to još jedan od hobija ili još jedan od načina na koji love. Ima svega pa tako i mistificiranja. Zašto? Odgovor je u tome što sam još na početku napisao - "Mnogo ljudi, mnogo čudi".
Jasno je da se i u mušičarenju kao i u svemu ostalom odražava kulturološki te sociološki položaj svakoga pojedinca. To podrazumeva: odgoj, kultura životne okoline pojedinca, izobrazba, financiski položaj, filozofska ili religiozna usmerenost itd. Sve to utječe i na to kako če pojedini mušičar definirati samo Mušičarenej, kakav če njegov pogled i odnos biti do svega vezanog na tzv. FF.
Sa druge strane postoji jedna velika istina. Moguče je da su dva mušičara totalno različitih svetonazora a da imaju vrlo sličan pogled na mušičarenje. Da su npr. oba prava gentlemena na vodi pa i u društvu daleko od vode. Zašto? Jer na neki sličan način gaje jednake životne i društvene vrednosti. Na vrlo sličan način su prosvetljeni nekom idejom o određenim vrednostima koje se močno izražavaju u stvarima kojam se bavimo (bio to neki sport, umetnost ili bilo šta drugo).
@Rancic, "Najbolja demistifikacija je pecanje." Mudre reci :yeswink: