Prvi put pišem nešto na ovom forumu pa bih počeo sledećom rečenicom: RIOLOV JE KRALJ SPORTOVA, MUŠIČARENJE JE SPORT KRALJEVA… Čuo sam je od svoje drugarice koja je negde pokupila i zapamtila videvši koliko je to mene obuzelo…
Dugo sam čitao sve sa foruma i opet dugo razmišljao šta ja da dodam a da nije već rečeno. Pomalo sam stekao utisak da dobar broj ljudi sve to doživljava kao mesto za nekakvo foliranje ili prepucavanje, a mušičarenje to nije.
Prva rečenica drage kolegama nalaže džentlmensko, lafovsko, drugarsko, šmekersko... ponašanje na svim poljima.
Mušičarenje doživljavam kao nešto što me trenutno ispunjava a plemenito je i opet ima dovoljno širine i prostora da se nadograđuje, raste i razvija u spektru aspekata... Počeo sam sa starim, tatinim štapom Germina koji čak nije ni aftma standard već verovatno neka pretodnica, aftm, i koji se verovatno može uporediti sa solidnim varaličarcem i čijim mahanjem od dva sata ne osećam rame, najjeftiniim priborom...samo da bih počeo da izlazim na vodu... To je bila groznica jurnjave pribora po celoj zemlji. Bacao sam sa kolegama sa znatno dužim stažom, sa štapovima Sage, Orvis... od po 300 eura, najskupljim kombinezonima... ali nisu imali moj osmeh i radost hvatanjem i najmanje pastrmke jer su se verovatno usput negde izgubili i odlutali od suštine... Počeli su da robuju nečemu što je u početku bilo druženje sa prirodom, nadmudrivanjem sa onim iskonskim u njoj i što je trebalo i da ostane. Dogodi li se tim ljudima da se zaborave u vodi i da u zanosu i ne primete da se tresu od hladnoće zbog tankog kombinezona i inata da se pobedi priroda – sumnjam... Ili da celu noć sanjaju naredni dan, tumbajući jadan krevet i izlete iz njega pre svih budilnika – možda...
Imam i sreće što sam upoznao dva momka sa kojima sam stalno na vodi i sa njima istražujem celu zemlju... E to su pravi šmekeri, pravi ortaci... Toliko opušteni da se više umorimo od smejanja i zezanja nego od pecanja. Svako od nas se obraduje tuđem ulovu kao svom, napušta svoje mesto da bi slikao drugog sa ulovom i čestitao bez ikakve zavisti... Niko ne krije novo iskustvo i ono što je naučio ili čuo...
Nižemo spisak reka koje smo obišli, na koje ćemo se vratiti i sve one divna na koje tek treba otići, upoznati ih i uživati u njima...
ETO, TO JE MUŠIČARENJE IZ MOJE PRESPEKTIVE...