Izvinjavam se sto vadim ovu temu iz naftalina, tek sam je danas video dok sam cekao da mi se ADSL povrati.
Iako nerado, moram delimicno da se slozim sa tvrdnjom da ce privatnim upravljanjem i potpunom profesionalizacijom atraktivnost ionako atraktivnih musicarskih, pre svega salmonidnih voda biti ocuvana ili poboljsana, pa ko voli i ume da peca u tzv. revirima izmedju suncobrana i stubova terasa u mirisu svezeg rostilja sa bukovog cumura sitnim musicama na kojima se stedi na materijalu za vezivanje, imace prilike i uzivace dok se nad vodom siri rif sa harmonike i varijacija sa zurli.
S druge strane, srecom, uvek ce biti i onih voda gde ce moci da se samujuci love retki, prirodnom strukturom populacije stvoreni kapitalci i da se s ponosom pamte kao ulovi zivota, kao i sum lisca iz krosnji na vetru.
U oba slucaja, neophodno je da se uopste pitanje ribolovnog ribarstva resi institucionalno i da se digne celokupan njegov kapacitet (kako se to danas savremeno kaze): da se u njega ukljuce ljudi koji od toga zive, da se ribljim fondom (ukljucujuci salmonidni) upravlja odgovorno i na odrziv nacin, da te poslove pod nadzorom drzave vode strucni profesionalci i da se deo prihoda koji se ostvaruju vrati kroz projekte i subvencije samim upravljacima voda, ali ne u dzep, nego u vode kojima upravljaju. U svemu tome, neophodno je da se i po cenu zrtvovanja dala profita ocuva originalna bioloska raznovrsnost samosvojnih fondova pojedinih vrsta riba, posebno salmonidnih, kojqa je u Srbiji i celom Balkanu izuzetno velika i znacajna.
Kad ovakav sistem bude postojao u Srbiji, mnogi od ljudi koji susad ribocuvari a o kojima je gore dosta lose govoreno bice vrlo uvazavani deo sistema. Lako je ruzno govoriti o nekome od koga se ocekuje da u govnima do guse (dosadasnji drzavni sistem i ribarstvo u njemu) sacuva mirisni kolac (vredan riblji fond) svezim. Uostalom, i gornje kvalifikacije ribocuvara en generale same kazuju koliko ih cenite bez pravljenja razlike medju njima (a ima ih) i uvazavanja teskih okolnosti pod kojima cesto rade.
Verujem samo da ce tada i lokalno stanovnistvo i svi drugi zainteresovani dobiti od drzave priliku i pomoc i razumevanje da se u te poslove ukljuce, a ne samo ljudi kojih se ne pita odakle im prvi milion koji su "zaradlili".
Sve su ovo implikacije Konvencije o biodiverzitetu i preporuka o odgovornom ribarstvu FAO-a koje su bez vecih problema implementirane u zemljama EU i sire. Osim prva dva pasusa - oni su licni stav.
Iako nerado, moram delimicno da se slozim sa tvrdnjom da ce privatnim upravljanjem i potpunom profesionalizacijom atraktivnost ionako atraktivnih musicarskih, pre svega salmonidnih voda biti ocuvana ili poboljsana, pa ko voli i ume da peca u tzv. revirima izmedju suncobrana i stubova terasa u mirisu svezeg rostilja sa bukovog cumura sitnim musicama na kojima se stedi na materijalu za vezivanje, imace prilike i uzivace dok se nad vodom siri rif sa harmonike i varijacija sa zurli.
S druge strane, srecom, uvek ce biti i onih voda gde ce moci da se samujuci love retki, prirodnom strukturom populacije stvoreni kapitalci i da se s ponosom pamte kao ulovi zivota, kao i sum lisca iz krosnji na vetru.
U oba slucaja, neophodno je da se uopste pitanje ribolovnog ribarstva resi institucionalno i da se digne celokupan njegov kapacitet (kako se to danas savremeno kaze): da se u njega ukljuce ljudi koji od toga zive, da se ribljim fondom (ukljucujuci salmonidni) upravlja odgovorno i na odrziv nacin, da te poslove pod nadzorom drzave vode strucni profesionalci i da se deo prihoda koji se ostvaruju vrati kroz projekte i subvencije samim upravljacima voda, ali ne u dzep, nego u vode kojima upravljaju. U svemu tome, neophodno je da se i po cenu zrtvovanja dala profita ocuva originalna bioloska raznovrsnost samosvojnih fondova pojedinih vrsta riba, posebno salmonidnih, kojqa je u Srbiji i celom Balkanu izuzetno velika i znacajna.
Kad ovakav sistem bude postojao u Srbiji, mnogi od ljudi koji susad ribocuvari a o kojima je gore dosta lose govoreno bice vrlo uvazavani deo sistema. Lako je ruzno govoriti o nekome od koga se ocekuje da u govnima do guse (dosadasnji drzavni sistem i ribarstvo u njemu) sacuva mirisni kolac (vredan riblji fond) svezim. Uostalom, i gornje kvalifikacije ribocuvara en generale same kazuju koliko ih cenite bez pravljenja razlike medju njima (a ima ih) i uvazavanja teskih okolnosti pod kojima cesto rade.
Verujem samo da ce tada i lokalno stanovnistvo i svi drugi zainteresovani dobiti od drzave priliku i pomoc i razumevanje da se u te poslove ukljuce, a ne samo ljudi kojih se ne pita odakle im prvi milion koji su "zaradlili".
Sve su ovo implikacije Konvencije o biodiverzitetu i preporuka o odgovornom ribarstvu FAO-a koje su bez vecih problema implementirane u zemljama EU i sire. Osim prva dva pasusa - oni su licni stav.